GRADIĆ, Bazilije

GRADIĆ, Bazilije (Gradi), nabožni pisac i prevoditelj (Dubrovnik, o. 1510 — Dubrovnik, 8. I. 1585). Stupivši u Benediktinski red, svjetovno ime Nikola zamijenio imenom Bazilije. Boravio u benediktinskim samostanima na Mljetu i Lokrumu (1530) te u Italiji, gdje je stekao naobrazbu iz filozofije, teologije i klasične književnosti. Njegovo prvo djelo Libarce od krstjanskoga života nije pronađeno. Autor ga spominje u predgovoru drugoga djela Libarce od djevstva i djevičkoga bića, dovršenog 12. VIII. 1566. u Dubrovniku, a tiskanoga iduće godine u Veneciji zajedno s djelom Libarce vele duhovno i bogoljubno od molitve i kontemplanja, koje je prijevod djela talijanskog autora Tullija Crispoldija. Oba je djela posvetio »dumnam i mojijem kakono sestram u Isukrstu Mandalijeni Gučetić i Pauli Gradić u Svetu Klaru«. Libarce od djevstva i djevičkoga bića apologija je samostanskoga života i djevičanskoga zavjeta. Potkraj života G. je ponovno boravio u Italiji te sudjelovao u radu komisije za revidirano izdanje Commentaria in omnes psalmos Giambattista Folenga, na čelu koje je stajao kardinal Alessandro Farnese. Njegovoj rodici Mauri Luceniji Farnese G. je posvetio svoj talijanski prijevod djela Libarce od djevstva (Rim 1584). Djelo je poslije prevedeno na poljski (Kalisz 1607). Godinu dana prije smrti dubrovački ga je Senat prihvatio za stonskog biskupa. Pohvalnički sonet spjevao mu je G. Troiano.