GRADIĆ, Ignjat

GRADIĆ, Ignjat, pjesnik i vjerski pisac (Dubrovnik, 1655 — Dubrovnik, 14. VI. 1728). Potječe iz vlastelinske obitelji; krsno ime Matija promijenio u Ignjat kada je postao isusovac. Primljen u Veliko vijeće 1672. pa je godinu dana knez na Mljetu. U Družbu Isusovu ušao 8. XII. 1680. u Rimu. U Rimskom kolegiju uči filozofiju i teologiju te predaje u Ascoli Picenu, Viterbu, Fabrianu i Montesanu. Po povratku u Dubrovnik 1693. djeluje kao propovjednik, zatim je rektor kolegija u Recanatiju (1700–05) te opet, do smrti, u Dubrovniku propovjednik i voditelj Bratovštine dobre smrti. Jedini je od isusovaca bio član Akademije ispraznijeh. U rukopisu je ostavio nekoliko pjesničkih i proznih djela. Za života mu je objavljena samo pjesma Čim pokorne mudro piesni (B. Bettera, Ćućenja bogoljubna, Mleci 1702, str. XV). Prije odlaska u Rim napisao je spjev o Isusovu životu Raskoše božanstvenog perivoja, i posvetio ga »prisvijetloj gospodi i u staromu vijeću dubrovačke slobode vladaocim Franu, Dživu i Maroju Gradićim«. Obilježio je 1698. u osmercu smrt isusovca L. Kordića iz Mostara te vlastelina i senatora S. Tudiševića (Plačno naricanje u smrt velepoštovanoga oca Luke Kordića od Družbe Jezusove i prisvijetloga gospodina Stijepa Tudiševića starovijećnika dubrovačkog). Najpoznatija mu je pjesma Plam sjeverski to jes Pjevanje u hvalu moskovskoga veličanstva o ruskom caru Petru Velikom iz 1710. Objavili su je u Rusiji V. Makušev 1865. i V. V. Kačanovskij 1881, a tiskana je i u časopisu Dubrovnik (1867, str. 173–180). Spjevao je također pjesmu u čast Gospe Sveta Maiko. U prozi je ostavio prijevod s talijanskoga Muka Gospodina našega Isukrsta od Svetoga Anselma u molitvu lijepo složena i sabrana te Život prisvete Bogorodice, djelo sv. Marije de Agreda, koje je započeo o. 1715. i nije ga dovršio. Njegov je i latinski predgovor uz spis nepoznatog autora De cruciatibus S. Blasii, koji je recenzirao i ispravio, ali je ostao u rukopisu.