GRADIĆ, Ignjat

traži dalje ...

GRADIĆ, Ignjat, pjesnik i vjerski pisac (Dubrovnik, 1655 — Dubrovnik, 14. VI. 1728). Potječe iz vlastelinske obitelji; krsno ime Matija promijenio u Ignjat kada je postao isusovac. Primljen u Veliko vijeće 1672. pa je godinu dana knez na Mljetu. U Družbu Isusovu ušao 8. XII. 1680. u Rimu. U Rimskom kolegiju uči filozofiju i teologiju te predaje u Ascoli Picenu, Viterbu, Fabrianu i Montesanu. Po povratku u Dubrovnik 1693. djeluje kao propovjednik, zatim je rektor kolegija u Recanatiju (1700–05) te opet, do smrti, u Dubrovniku propovjednik i voditelj Bratovštine dobre smrti. Jedini je od isusovaca bio član Akademije ispraznijeh. U rukopisu je ostavio nekoliko pjesničkih i proznih djela. Za života mu je objavljena samo pjesma Čim pokorne mudro piesni (B. Bettera, Ćućenja bogoljubna, Mleci 1702, str. XV). Prije odlaska u Rim napisao je spjev o Isusovu životu Raskoše božanstvenog perivoja, i posvetio ga »prisvijetloj gospodi i u staromu vijeću dubrovačke slobode vladaocim Franu, Dživu i Maroju Gradićim«. Obilježio je 1698. u osmercu smrt isusovca L. Kordića iz Mostara te vlastelina i senatora S. Tudiševića (Plačno naricanje u smrt velepoštovanoga oca Luke Kordića od Družbe Jezusove i prisvijetloga gospodina Stijepa Tudiševića starovijećnika dubrovačkog). Najpoznatija mu je pjesma Plam sjeverski to jes Pjevanje u hvalu moskovskoga veličanstva o ruskom caru Petru Velikom iz 1710. Objavili su je u Rusiji V. Makušev 1865. i V. V. Kačanovskij 1881, a tiskana je i u časopisu Dubrovnik (1867, str. 173–180). Spjevao je također pjesmu u čast Gospe Sveta Maiko. U prozi je ostavio prijevod s talijanskoga Muka Gospodina našega Isukrsta od Svetoga Anselma u molitvu lijepo složena i sabrana te Život prisvete Bogorodice, djelo sv. Marije de Agreda, koje je započeo o. 1715. i nije ga dovršio. Njegov je i latinski predgovor uz spis nepoznatog autora De cruciatibus S. Blasii, koji je recenzirao i ispravio, ali je ostao u rukopisu.

LIT.: S. Slade: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767, 30. — V. Makušev: Materialy dlja istorii i diplomatičeskih’’ snošenij Rossii s Raguzskoj respublikoj. Moskva 1865, 15, 75–89. — V. V. Kačanovskij: Dubrovnickie otgoloski o Petr’’ I Velikom. Pamjatniki drevnoj pis’menosti i iskusstva (St. Peterburg), 1881, 13, str. 27–35. — C. Sommervogel: Bibliothèque de la Compagnie de Jésus, 3. Bruxelles—Paris 1892, 1656. — B. Cvjetković: Dubrovnik i Petar Veliki. Bulićev zbornik. Zagreb—Split 1924, 595–603. — P. A. Lavrov: Dubrovnickaja poema o Petr’’ Velikom. Sveslavenski zbornik. Zagreb 1930, 24. — D. Pavlović: Đorđe Bašić dubrovački biograf XVIII veka. Beograd 1931, 39–40, 50. — Đ. Bašić: Elogia Iesuitarum Ragusinorum. Vrela i prinosi, 1933, 3, str. 69–70. — M. Deanović: Odrazi talijanske akademije »degli Arcadi« preko Jadrana. Rad JAZU, 1934, 248, str. 82–88. — S. Štejn: Panegirik Sv. Vlaha Isusovca O. Ignjacija Gradića. Narodna svijest, 17(1935) 4, str. 2. — Š. P. Capitozzi i Đ. Bašić: Ljetopis Dubrovačkoga kolegija 1559–1764. Vrela i prinosi, 1937, 7, str. 37, 39, 57. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 2. Zagreb 1987, 72, 94.
 
Mijo Korade (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GRADIĆ, Ignjat. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/gradic-ignjat>.