GRAHOR, Janko Nikola

GRAHOR, Janko Nikola, graditelj (Petrinja, 6. XII. 1827 — Zagreb, 22. XI. 1906). U Petrinji nakon završene matematičke vojne škole uči građevni obrt, potom putuje po Austriji, Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. U Frankfurtu na Majni 1848. završava građevnu obrtnu školu, zatim u Beču sluša jednu godinu predavanja na tehničkoj školi. God. 1852. radi kao građevni palir u Novoj Gradiški te polaže inženjerski (mjernički) ispit. Od 1857. inženjerski asistent u Krajiškom građevnom ravnateljstvu u Zagrebu, gdje je 1859. izabran za gradskoga inženjera i 1861. za gradskog mjernika. Radi na rješavanju tekućih graditeljskih problema te na regulacijama i planiranju rasta grada (nacrt za regulaciju Preradovićeve i Margaretske ul., 1863. i dr.). God. 1868. osniva s F. Kleinom građevno poduzeće »Grahor i Klein« koje djeluje do 1886, kada ga Klein napušta a G. mijenja naziv tvrtke u »Grahor i sinovi«. U graditeljski ceh primljen je 1869; dobiva dopuštenje za gradnju ciglane, a time počinje i njegov intenzivan rad na industrijalizaciji proizvodnje građevnog materijala (1893. posjeduje šest tvornica opeke: četiri u okolici Zagreba, jednu u Križevcima i jednu u Bjelovaru te tvornicu vapna u Ivancu kraj Zaprešića). Od 1878. član je Kluba inžinirah i arhitektah; 1881. izabran je za gradskog zastupnika, a 1881–1905. predsjednik je Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu. Graditeljska mu je aktivnost poslužila kao podloga za industrijsko i obrtno djelovanje. Većina njegovih samostalnih radova sačuvana je tek u nacrtima skromnih dimenzija bez mnogo detalja, s obilježjima historijskih stilova. Prije osnivanja poduzeća »Grahor i Klein« poznata su tri njegova projekta po kojima je izveo građevine jednostavnih tlocrtnih rješenja, neorenesansnih ili neogotičkih pročelja s malo ukrasa i profila: Halmova kuća na uglu Tesline ul. i Trga N. Šubića Zrinskog (1858), kanonička kurija Franje Gašparovića na Kaptolu, kbr. 12 (1860), danas nepostojeća kuća u Preradovićevoj ul., kbr. 16 (1863, nacrt potpisao F. Klein). Samostalno je projektirao i stambene zgrade u Ilici, kbr. 157 (1872) i Gundulićevoj ul., kbr. 35 (1883) te zgradu Sudbenog stola na Trgu N. Šubića Zrinskog, kbr. 4 (1877). U suradnji s Kleinom projektirao je uglavnom u neorenesansnom stilu zgrade HGZ u Gundulićevoj ul., kbr. 6 (1875) i Hrvatskoga gospodarskog društva na Trgu maršala Tita, kbr. 2 i 3 (1878), palaču Buratti na Trgu N. Šubića Zrinskog, kbr. 3 (1877), te stambene zgrade u Ilici, kbr. 12 (1878), Hebrangovoj ul., kbr. 34 (1878), Gajevoj ul., kbr. 32 (1879) i Preradovićevoj ul., kbr. 24 (1882). Poduzeće »Grahor i Klein« sudjelovalo je u izvođenju zgrade HAZU (1879, projektant F. Schmidt) i Prve hrvatske štedionice u Ilici, kbr. 5 (1899, projektant J. Vancaš). G. je jedan od prvih domaćih graditelja koji je »unio novu notu, notu sažete i stroge uravnoteženosti otvora pročelja sa snažnom redukcijom plastično dekorativnog inventara fasade« (I. Maroević). — God. 1902. postavljeno je u atriju Trgovačke i obrtničke komore Grahorovo poprsje koje je izradio R. Valdec.