GRAŠIĆ, Vilibald (Grassich, Wilibald), provincijal (Rijeka, 14. IX. 1755 — Trsat, 12. II. 1818). U Franjevački red stupio je u trsatskom samostanu 1774. i postao članom Hrvatsko-kranjske provincije svetoga Križa. Studij filozofije pohađao u Novom Mestu, a bogoslovne škole u učilištima u Ljubljani i na Trsatu. God. 1783. pred državnom komisijom položio je propisane ispite i stekao naslov profesora filozofije i teologije. Te godine pristupio je novoosnovanoj Hrvatsko-primorskoj provinciji, nastaloj diobom dotadašnje Hrvatsko-kranjske provincije svetoga Križa, a pripao joj je i samostan na Trsatu. Najznatniji dio njegove djelatnosti vezan je za trsatski samostan u kojem je bio gvardijan 1790–93, 1795–1802, 1805–08, 1810–11, 1813–18. U dva navrata biran je za jednog od savjetnika provincijalima za trogodišta 1792–95. i 1798–1802. Prvi put je za provincijala Hrvatsko-primorske provincije biran na provincijalnom kapitulu održanom u Samoboru 1795, ali izbor nije želio prihvatiti. Ipak, dužnost provincijala obnašao je 1802–05, kada je nastojao među subraćom učvrstiti redovničku stegu i što potpunije obdržavanje redovničkih pravila. Njegova okružnica od 13. XII. 1802. indirektno se suprotstavlja duhu jozefinizma i predstavlja svestran program franjevačkog života i pastoralnog djelovanja u duhu potridentinske katoličke obnove. U njegovo vrijeme Provincija je oskudijevala svećenstvom te je G. tražio dopuštenje da povuče svoje svećenike koji su pastoralno djelovali na području Zagrebačke biskupije. Skrbio je o stanju školstva na području svoje redodržave te je primjerice pod njegovim upravljanjem 1799. na Trsatu nastavila raditi franjevačka bogoslovija. Na početku je školske godine, u jesen 1803, postavio profesore u gimnaziji u Karlovcu i zauzimao se u državnih vlasti za poboljšanje njihova materijalnog položaja. Sam je pak 1802–05. predavao teologiju u učilištu na Trsatu. Nakon obnove Hrvatsko-kranjske provincije 1810. ušao je G. u njezinu upravu te bio kustodom 1814–17. i definitorom 1817–18. Zaslužan je za očuvanje franjevaca na području zapadne Hrvatske i što je Provincija ponovno organizirala vlastite visoke škole.
LIT.: E. Hoško: Dugogodišnji čuvar svetišta na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Marijin Trsat, 8(1974) 2, str. 3–4. — Isti: Hrvatsko-primorska franjevačka provincija u zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Kačić, 7(1975) str. 86–90, 92, 95–99. — I. Damiš: Povijesna bibliografija Hrvatske franjevačke provincije svetoga Ćirila i Metoda. Ibid., 8(1976) str. 251. — F. E. Hoško: Grašić, fra Vilibald. U: Franjo među Hrvatima (zbornik). Zagreb 1976, 228. — P. Cvekan: Trsatsko svetište Majke Milosti i franjevci njeni čuvari. Trsat 1985, 108.
Franjo Emanuel Hoško (2002)
