GRASSI, Franjo de (Paolo Francesco de Grassi; de Grassis), biskup (Chioggia, 1634 — Zadar, 4. II. 1677). Odvjetak plemićke obitelji u Chioggi koja je u XVII. i XVIII. st. dala nekoliko visokih crkvenih dostojanstvenika. Studij obaju prava završio u Padovi. U Chioggi je 1659. izabran za kanonika i stekao naslov arhiprezbitra. Ninskim biskupom imenovao ga je 1667. papa Klement IX. sa zadaćom da obnovi za Kandijskog rata opustošeni grad i jurisdikciju nad dijeceznim župama. Zbog rata i napose malarična zraka te neprikladnih stambenih prilika, G. je uglavnom boravio u Zadru. U Ninu bi boravio po nekoliko mjeseci kako bi ubrzao obnovu biskupske palače i katedrale. Vlastitim je sredstvima podignuo porušenu biskupsku palaču te 1672. obnovio katedralu, o čemu svjedoči natpis uklesan na pročelju. U Nin je vratio kanonike i obnovio rad ratom raspršenoga ninskoga Kaptola. Također je 1670. obnovio župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije u Novigradu i Gospe od Krunice u Ražancu. U izvješću koje je u Rimu 1670, nakon vizitacija Ninske biskupije 1668–69, podnio Svetoj stolici ističe da svi svećenici služe mise na starohrvatskom jeziku. U Rimu je nastojao za potrebe ninskog svećenstva nabaviti brevijar na hrvatskom jeziku, a sačuvan je i izvornik njegove okružnice pisane glagoljicom. Kako bi obavio vizitaciju čitave svoje biskupije, od turskih je vlasti 1672. dobio dopuštenje da posjećuje župe na području pod njihovom vlasti. Za boravka u Zadru G. je u kodeks Monumenta Ecclesiae cathedralis Nonae ex antiquis, et recentioribus etiam scripturis, et documentis canonice, et in forma probanti decerpta ab Illustrissimo, et Reuerendissimo Domino Francisco de Grassis eiusdem cathedralis episcopo. Anno Domini 1675, skupio isprave o prošlosti Nina i Ninske biskupije od XIII. do XVII. st. Kodeks se čuva u Arhivu Zadarske nadbiskupije i izvor je podataka za proučavanje ninske prošlosti, napose u doba mletačko-turskih ratova. Grassiju se pripisuje i svezak, Notitia proventuum ac decimarum Ecclesiae Nonensis, Methodus ipsas dividendi in aliquibus villis communiter cum Capitulo, Fabrica ecclesiae, et Pauperibus: Quique communes sint cum Episcopo, Dignitatibus, et Capituli tantum. Et qui tantum sint solius Episcopi exclusis omnibus dictis supra, qui proventus dicuntur Mensa episcopalis, koji sadržava uglavnom prijepise starijih spisa i također se čuva u Arhivu Zadarske nadbiskupije. G. je privremeno bio pokopan u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Poslije je njegovo tijelo bilo preneseno u Chioggiu i prema njegovoj oporučnoj želji pokopano u katedralnom koru, pored grobova strica Francesca i brata Antonija, obojice gradskih biskupa. Na nadgrobnoj se ploči spominje njegovo djelovanje u Ninu, naslov apostolskog vizitatora u Dalmaciji i Albaniji te dopuštenje sultana Mehmeda IV. da pohađa župe u »ilirskim zemljama« pod turskom vlasti.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 231–233. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 2. Zara 1879, 190, 226–227, 245, 280, 292. — D. Razza: Storia popolare di Chioggia, 1. Chioggia 1898, 269. — L. Jelić: Spomenici grada Nina. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 4(1899–1900) str. 156; 5(1901) str. 189; 6(1902) str. 104. — I. Tiozzo: I nostri. Note biografiche intorno a Chioggiotti degni di ricordo. Chioggia 1928, 346. — Isti: La Cattedrale di Chioggia. Notizie storiche. Chioggia (s. a.), 31. — F. Pagan: Spunti di storia ecclesiastica clodiense. Chioggia 1935, 61. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964, 103, 109, 112, 116. — J. Kolanović: Zbornik ninskih isprava od XIII do XVII stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 485–528. — L. Čoralić: Prilog životopisu ninskog biskupa Franje Grassija (1667.–1677.). Croatica Christiana periodica, 19(1995) 35, str. 111–121.
Lovorka Čoralić (2002)
