GRBA, Radovan (Gerba; Rade, Raimund), general (Ogulin, 1. V. 1849 — Opatija, 18. III. 1918). Sin graničarskoga kapetana Danijela (umro 1886). Vojnu kadetsku školu završio 1864. na Rijeci, a Inženjersku akademiju, kao poručnik 71. pješačke pukovnije, u Klosterbrucku (Louka) kraj Znojma 1868. Nakon trogodišnje četne službe postao učitelj u pješačkoj kadetskoj školi u Brnu. God. 1874. raspoređen je u Pričuvno zapovjedništvo 29. pješačke pukovnije u Velikom Bečkereku, a nakon školovanja 1875/76. u Ratnoj školi promaknut je u natporučnika i pridijeljen 1877. Glavnom stožeru pri Vojnom zapovjedništvu u Bratislavi. Iduće je godine premješten u 71. pješačku brigadu s kojom je sudjelovao u okupaciji BiH 1878. i Sandžaka 1879. Glavnostožernim kapetanom imenovan je 1879. i pridijeljen zapovjedništvu u Sarajevu, potom 1880. u 6. pješačku četnu diviziju u Grazu i 1882. Glavnom zapovjedništvu u Pragu. Od 1886. do 1890. radio je u vojnopovijesnom odjelu bečkoga Ratnog arhiva, gdje je između ostalog sastavio tri sveska niza Die Feldzüge des Prinzen Eugen von Savoyen (Die Kämpfe der Kaiserlichen in Sicilien und Corsica 1717–1720. und 1730–1732; Polnischer Thronfolge-Krieg 1733 und 1734; Polnischer Thronfolge-Krieg 1735. Beč 1891, sv. 18–20). U čin glavnostožernog bojnika promaknut je 1888, a u čin glavnostožernog potpukovnika 1890, kada je imenovan šefom Glavnog stožera 1. pješačke divizije u Sarajevu. Potkraj 1891. pridijeljen je 97. pješačkoj pukovniji, 1893. promaknut u pukovnika i 1894. imenovan zapovjednikom 97. pješačke pukovnije. God. 1899. postao je zapovjednikom 52. domobranske pješačke brigade u Litoměřicama, a potkraj godine promaknut je u generala. Zapovjednikom VII. hrvatsko-slavonskoga domobranskog okružja u Zagrebu postao je 1903. Iduće godine promaknut je u podmaršala, 1908. imenovan kraljevskim tajnim savjetnikom, zapovjednikom 13. vojnog zbora i zapovjedajućim generalom u Zagrebu, 1909. generalom pješaštva i 1910. vlasnikom 78. pješačke pukovnije. God. 1912. razriješen je zapovjedništva i 1913. umirovljen. Osim o ratovanju Eugena Savojskog u Italiji i u Ratu za poljsku baštinu, pisao je o zbivanju u BiH i Crnoj Gori 1853 (Zur Geschichte der Ereignisse in Bosnien und Montenegro. Mitteilungen des k.u.k. Kriegs-Archivs, 1. Beč 1887; prev. M. Špicer pod naslovom Crna Gora, Bosna i Hercegovina 25 godina prije okupacje. Obzor, 1907, br. 60–61, 63–67, 69–80), o starijem planu okupacije BiH (Die Kaiserlichen in Albanien. Mitteilungen des k.u.k. Kriegs-Archivs, 2. Beč 1888; prev. M. Špicer: Prije dva stoljeća zasnovana okupacija Bosne i Hercegovine. Obzor, 1907, br. 108–112, 114–119) i o okršaju kraj Senkovića za okupacije 1878 (iz Danzer’s Armee-Zeitung prev. M. Špicer: K tridesetgodišnjici okupacije Herceg-Bosne. Obzor, 1907, br. 253–255). Javljao se i u drugim austrijskim periodicima kao Vedetta, vojni prilog bečkog Fremdenblattes, i Österreichische Rundschau, odakle su ih preuzimale hrvatske i srpske novine (Die Drau, 1915, 1917–18; Narodne novine, 1915; Beogradske novine, 1918). Bio je odlikovan Viteškim križem Leopoldova reda 1906, Velekrižem Reda Franje Josipa 1908. i Redom Željezne krune I. razreda 1913.
LIT.: Rade pl. Gerba vlasnik domaće pukovnije br. 78. Narodna obrana (Osijek), 9(1910) 25, str. 1. — Der neue Inhaber unseres Hausregiments. Die Drau, 43(1910) 6, str. 4. — Korpskommandant Rade Gerba. Agramer Tagblatt, 27(1912) 249, str. 5. — B. Budisavljević: Zborni zapovjednik general pješadije Radovan Gerba. Obzor, 53(1912) 298, str. 1–2. — Gen. pj. Rade pl. Gerba (nekrolog). Hrvatska riječ, 3(1918) 75, str. 2. — Umro general Rade pl. Gerba. Male novine, 9(1918) 76, str. 2; 80, str. 2. — M. Grba: Književna ostavina generala Rade Grbe. Novi život, 7(1921) 3, str. 42–43. — S. Vereš (S. V.): Austrougarski oficir u negdašnjem Zagrebu. Novosti (Zagreb), 33(1939) 208, str. 16.
Redakcija (2002)
