GRČEVIĆ, Franjo

GRČEVIĆ, Franjo, književni povjesničar (Ciglenik kraj Slavonskog Broda, 24. XI. 1923). Srednju tehničku školu završio u Zagrebu 1942. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti te ruski i njemački jezik i doktorirao 1965. temom o književnom kritičaru i teoretičaru Bogdanu Popoviću. Do 1958. gimnazijski profesor u Slavonskom Brodu, Sisku i Zagrebu, potom lektor i predavač u Rennesu 1959–60. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu asistent (1960–66), docent (1966–75), izvanredni profesor (1975–84) te do umirovljenja 1994. redoviti profesor srpske književnosti. God. 1970/71. predavao hrvatsku i srpsku književnost na Sveučilištu u Mainzu. Kao gost predavač predavao na sveučilištima u Beogradu, Krakowu, Sankt Peterburgu, Moskvi, Budimpešti, Mannheimu, Innsbrucku, Hamburgu. Bio predsjednik Hrvatskoga filološkog društva (1968) i pokretač njegove Znanstvene biblioteke, vodio Zagrebačku slavističku školu 1972–80. te uredio četiri njezina zbornika (1973–76). Također je bio član Komisije UNESCO-a za proučavanje slavenskih kultura. Znanstvene i stručne radove, književne kritike, oglede, prikaze i rasprave objavljivao je u Borbi (1957), Novom listu (1957), Pedagoškom radu (1958), Umjetnosti riječi (1958, 1961–63, 1967–69, 1982), Književnosti i jeziku (Beograd 1959), Književniku (1961), Našim temama (1961), 15 dana (1961–62), Telegramu (1961), Zborniku Ive Andrića (Beograd 1962), Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd 1963), Književnoj istoriji (Beograd 1968, 1973–74), Radovima Zavoda za slavensku filologiju (1969, 1973), Savremeniku (Beograd 1969), Književnim novinama (Beograd 1972), Zborniku Zagrebačke slavističke škole (1973–76). Priredio je i popratio studijama izbore iz djela S. Matavulja (1971), L. Lazarevića i S. Sremca (1977). Uglavnom se bavio književnim procesima od pol. XIX. st. do 1980-ih u hrvatskoj, srpskoj i crnogorskoj književnosti, posebice djelom utemeljitelja moderne srpske književne kritike B. Popovića, o kojem je napisao više studija i monografiju te priredio izdanje njegovih radova (Kritički radovi Bogdana Popovića. Beograd—Novi Sad 1977). Zanimao se također za srpsku poeziju XX. st., strukturu proznog teksta, aspekte književno-povijesne periodizacije i komparativnog proučavanja književnosti. Zapažene su studije: Rano djelo Ive Andrića, Književno djelo Rastka Petrovića, Počeci proznog lirizma Miloša Crnjanskog (Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 1973, 1974, 1976) i Problemi i perspektive proučavanja odnosa jugoslavenskih književnosti (Komparativno proučavanje jugoslavenskih književnosti, 1983). Bavio se i ekološkom problematikom te je 1987. osnovao Ekološku javnost, prvo građansko ekološko društvo u Hrvatskoj.