GRČIĆ, Marko, novinar, pisac i prevoditelj (Sinj, 17. IX. 1938). Gimnaziju polazio u Sinju 1950–58. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu započeo studij južnoslavenskih književnosti i engleskog jezika, koji prekida 1959. i zapošljava se kao honorarni lektor u VUS-u. Od 1964. u stalnom je radnom odnosu, a 1970. postaje urednikom deska. Na poč. 1976. prelazi u Vjesnikov dvotjednik Start, gdje u jesen 1986. postaje pomoćnikom glavnog urednika. God. 1991. napušta Vjesnik i prelazi u tjednik Globus, u kojem obavlja dužnost pomoćnika glavnog urednika, odn. glavnog redaktora. — Prvim pjesmama javio se kao srednjoškolac u Poletu (1955–57), Vidiku (1957) i Zadarskoj reviji (1957). Epičnost njegove lirike i njezini arhetipski pokretači (zbirke Nebeska vučica i Behemot) tematiziraju se u igri pokazivanja i skrivanja, u pokušaju privođenja govoru nijemih znamenja čovjekova okružja i djelovanja. Prevodi s engleskoga, španjolskoga, talijanskoga, ruskoga, francuskoga i latinskoga. Preveo Vizije (Zagreb 1972) i Vječno Evanđelje (Zagreb 1982) W. Blakea, Pjesme i druga istraživanja J. L. Borgesa (Zagreb 1976), Proroka H. Džubrana (Zagreb 1977, 19908), Knjigu o čaju K. Okakure (Zagreb 1983, 1989²), Slovo o vojni Igorevoj (Zagreb 1988), Ubojstvo u katedrali T. S. Eliota (Zagreb 1989), Rječnik tema i simbola u umjetnosti J. Halla (Zagreb 1991), Vrtlara R. Tagorea (Zagreb 1994), Život oblika H. Focillona (Zagreb 1995; u suradnji s Desankom Grčić). Uz prijevode objavljuje eseje o autorima i djelima, a u knjizi eseja Provincia deserta raspravlja o smislu prevođenja i prevodljivosti uopće, nalazeći u univerzalnome, koje je ukorijenjeno u čovjekovu idealitetu, sponu koja vezuje različne kulture i jezične strukture. God. 1966–68. sudjelovao u prevođenju Biblije na hrvatski (izd. Stvarnosti, Zagreb 1968). Suvremenom hrvatskom jeziku prilagodio Marulićevu Juditu (Zagreb 1983), Zoranićeve Planine (Zagreb 1988) te Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje i Lucićevu Robinju (Zagreb 1988). Kratke priče objavljuje u Vjesniku (1976, 1978–79), Forumu (1978), Republici (1978, 1980) i Startu (1976–79), a prikaze, eseje i članke u Književniku (od 1960), Kolu (1970–71), Forumu (1971–72), Startu (1976–79). Napisao uvodne eseje za grafičke mape I. Šiška Moj grob (posvećena I. G. Kovačiću, Zagreb 1987; prevedena na engleski) te H. Čavrka Teratologija (Zagreb 1988). God. 1983. za prilagodbu Judite primio nagradu Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
DJELA: Nebeska vučica. Zagreb 1967, 2001². — Provincia deserta. Zagreb 1970. — Behemot. Zagreb 1978. — Sinjska alka. Zagreb 1995.
LIT.: (Osvrti na zbirku Nebeska vučica): I. Mandić, Vjesnik, 30(1969) 11. XI, str. 9. — V. Zuppa, Telegram, 20(1969) 498/499, str. 7. — N. Pinterić, Republika, 26(1970) 2/3, str. 158. — Z. Mrkonjić: Mlada hrvatska kritika. Split 1970. — (Osvrti na zbirku Provincia deserta): S. Diana, Vidik, 18(1971) 28, str. 72–73. — M. Peakić-Žaja, Pitanja, 3(1971) 20, str. 47–49. — N. Petrak, Telegram, 1(11)(1971) 6(523), str. 10. — N. Pinterić, Republika, 27(1971) 6, str. 670–671. — Z. Mrkonjić: Marko Grčić, Suvremeno hrvatsko pjesništvo (Razdioba). Zagreb 1971, 83, 160–161. — T. Maroević: Dike ter hvaljenja. Vjesnik, 44(1983) 9. XI, str. 6. — B. V. Žigo: Turističko putovanje u književnu prošlost. Slobodna Dalmacija, 46(1988) 24. VI, str. 16–17. — A. Knežević: Slovo o vojni Igorevoj. Republika, 45(1989) 7/8, str. 264–274. — J. Pavičić: Igorev poraz, pobjeda slavistike. Vjesnik, 49(1989) 8. IV, str. 14–15. — I. Sanader: Novi prijevod Tagoreova Vrtlara. Hrvatsko slovo, 1(1995) 1, str. 11.
Redakcija (2002)
