GRDENIĆ, Drago, kemičar (Križevci, 31. VIII. 1919). Unuk Dragutina, političara. Gimnaziju završio 1937. u Zagrebu, gdje je 1942. diplomirao kemiju na Filozofskom fakultetu. Od 1942. u partizanima; bio član Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a od 1943. i profesor kemije na Višoj pedagoškoj školi u Splitu 1945–46. Rendgensku kristalografiju specijalizirao 1946–48. u A. I. Kitajgorodskoga u Institutu za organsku kemiju Akademije nauka SSSR u Moskvi pod vodstvom A. N. Nesmejanova. Doktorat znanosti na zagrebačkom Sveučilištu postignuo 1951. tezom Rendgenografsko istraživanje nekih organskih spojeva žive. God. 1955–56. radio je u Laboratoriju za kemijsku kristalografiju u Oxfordu i bio suradnik Dorothy C. Hodgkin, dobitnice Nobelove nagrade 1964, s kojom je objavio dva rada. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu asistentom postaje 1946, docentom 1952. te 1956. izvanrednim i 1960. redovitim profesorom iz opće i anorganske kemije, kristalokemije i anorganske stereokemije, rendgenografije te povijesti kemije. God. 1952. utemeljio je Zavod za opću i anorgansku kemiju kojeg je opremio i bio mu predstojnikom do 1982. Sudjelovao u osnivanju i izgradnji Instituta »Ruđer Bošković« u kojem je 1952–61. vodio Odjel strukturne i anorganske kemije. God. 1960–74. bio je direktor sveučilišnog Instituta za anorgansku i analitičku kemiju te 1976–79. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Od 1966. predsjednik je, na njegovu inicijativu osnovana, Jugoslavenskog centra za kristalografiju. Prvi je u nas primijenio rendgensku difrakciju za određivanje kristalne i molekulske strukture i pronašao važne pravilnosti u strukturnoj kemiji te sa suradnicima utemeljio zagrebačku školu strukturne kemije. Posebice istraživao strukture živinih i organoživinih spojeva te kompleksnih spojeva drugih kovina, a sintetizirao je i više novih živinih kompleksnih spojeva. Osobito je zaslužan za otkriće pravilnosti u koordinaciji živinog atoma i postavljanje temelja kristalokemiji žive. Njegovi radovi, posebno oni s područja strukturne kemije, stekli su priznanja u svijetu. Osim znanstvenih, objavljivao je stručne i popularne znanstvene članke u časopisima Arhiv za kemiju (1948–50, 1953, 1955), Izvjestija Akademii nauk SSSR (Moskva 1948), Žurnal fizičeskoj himii (Moskva 1949), Acta crystallographica (København 1952, 1955, 1959, 1963–66, 1970, 1974–75, 1977, 1979, 1982, 1984), Nature (London 1953, 1958, 1960, 1969), Journal of Chemical Society (London 1956, 1958, 1961–62, 1964), Croatica chemica acta (1957–58, 1960, 1979, 1989), Elektrotehnika (1958), Chemische Berichte (Weinheim 1959), Proceedings of Chemical Society (London 1959–63), Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry (Oxford 1962, 1964, 1968), Structure Reports (Utrecht 1963–64), Inorganic Chemistry (Washington 1964, 1973), Quarterly Reviews of the Chemical Society (London 1965), Inorganica chimica acta (Padova 1969, 1991), Angewandte Chemie (Weinheim 1973), Crystal Structure Communications (Parma 1976, 1978, 1982), Journal of Organometallic Chemistry (Lausanne 1978, 1982–84, 1986–87, 1991), Kemija u industriji (1987). Izvješćivao je i komentirao različita dostignuća u prirodnim znanostima (Priroda, 1945, 1948–53) te pisao o sveučilišnoj nastavi u Hrvatskoj (Croatica chemica acta, 1975, 1977). Autor je priloga o kristalokemiji žive u knjizi Handbook of Geochemistry, 2 (Berlin—Heidelberg—New York 1969) i konekcijskog principa tumačenja kristalne strukture živinih spojeva u studiji Connections in the Crystal Structures of Mercury Compounds (Oxford 1981). Napisao je predgovor knjizi J. Needhama Kineska znanost i Zapad (Zagreb 1984) te komentar, rječnik i pogovor knjizi J. F. Domina Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (Zagreb 1987). Također je autor više znanstveno-popularnih brošura (neke je objavio pod pseudonimom Drago Radovanović), tiskanih u Zagrebu: Atomi i molekule (1946), Uzduh, voda, vatra (1947), Rendgenske zrake u nauci i tehnici (1948), Divovske molekule (1948), Atomska energija (1952), Razbijeni atomi (1952), Hidrogenska bomba (1957), Kemijski izvori energije (1957). God. 1948–55. bio je odgovorni urednik časopisa Priroda, a od 1974. član je uredništva međunarodnog časopisa Inorganica chimica acta. Od 1966. glavni je urednik Godišnjaka Jugoslavenskog centra za kristalografiju, a 1970–72. bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva. Kao član državnih delegacija sudjelovao je na konferencijama za mirnodopsku primjenu nuklearne energije (Moskva 1955, Ženeva 1955, Prag 1956). God. 1959. postaje izvanrednim, a 1973. redovitim članom JAZU i njezinim glavnim tajnikom 1973–75. Dopisni je član ANUBiH od 1975. te od 1976. SAZU. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1961, Nagrade grada Zagreba 1975, Republičke nagrade za životno djelo 1985. te Nagrade AVNOJ-a 1988. God. 1990. dobio je Medalju »Božo Težak«.
DJELA: Molekule i kristali – uvod u strukturnu kemiju. Zagreb 1973 (4 izd. do 1989). — Mojih pedeset godina kemije. Zagreb 2000. — Povijest kemije. Zagreb 2001.
LIT.: P. P. Ewald: Fifty Years of X-Ray Diffraction. Utrecht 1962, 504. — Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 1. Zagreb 1969, str. 657; 2. str. 296–297, 308. — M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 2. Zagreb 1970, 188, 194, 212, 256. — Drago Grdenić redovni član JAZU. Dijalektika (Beograd), 8(1973) 1, str. 141–146. — Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974, 108–109. — Spomenica ANUBiH 1951–1976. Sarajevo 1976, 259–260. — Drago Grdenić. Letopis Slovenske akademije znanosti in umetnosti (Ljubljana), 27(1976) str. 89–90. — Drago Grdenić. Ljetopis JAZU, 1978, 78, str. 435–439. — V. Bazala: Pregled povijesti znanosti. Zagreb 1980, 195–196. — 30 god. Zavoda za opću i anorgansku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1952–1982. Zagreb 1982. — Croatica chemica acta, 58(1984) br. 4 (posvećen D. Grdeniću). — B. Korpar-Čolig: Prof. dr. Drago Grdenić – u povodu sedamdesete godine života. Priroda, 79(1989–90) 6, str. 27–28. — B. Kamenar: Drago Grdenić (s popisom radova). Croatica chemica acta, 63(1990) 4, str. C19–C26. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996, 172–173.
Ljubiša Grlić i Redakcija (2002)
