GRGIN, Antun

GRGIN, Antun, arheolog (Kaštel-Novi, 29. VII. 1888 — Split, 7. X. 1935). Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1909, zatim studirao bogoslovlje u Zadru do 1912, kada upisuje arheologiju i epigrafiku na Filozofskom fakultetu u Beču. Nakon I. svjetskog rata završne je ispite položio u Zagrebu 1920, a dobivši stipendiju iz zaklade F. Bulića, u Beču je 1924. položio rigoroze iz klasične filologije i arheologije te u Zagrebu doktorirao tezom De Vergilio. God. 1924–25. specijalizirao je arheologiju u Parizu. Radio je u Splitu kao suplent u klasičnoj gimnaziji 1920/21. i kao kustos Arheološkog muzeja od 1925. do kraja života. Tu je kao vrstan klasični filolog i epigrafičar istraživao i sređivao arheološku i epigrafičku građu te numizmatičku zbirku, brinuo se o knjižnici i izdavanju muzejskoga glasila, Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku. Sudjelovao je u iskopavanjima u Mokropolju s M. Abramićem, Lj. Karamanom, E. Dyggveom i L. Marunom. Proučavao je spomenike iz rimskog i starohrvatskog doba i surađivao u Bulićevu zborniku (Strena Buliciana; Zagreb—Split 1924), časopisima Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1924–25, 1928–29), Narodna starina (1933), Hrvatska revija (1934), Svijet (1934), Jugoslovenski istoriski časopis (Beograd 1935) i listovima Hrvatska straža (1934), Novo doba (1929, 1932–33) i Obzor (1935). U nekrologu Don Frani Buliću, arheologu i humanistu in memoriam (Hrvatska revija, 1934, 10) zastupa gledište, istovjetno Bulićevu, da antički spomenici u našoj zemlji nisu tuđi nego naši, ne samo zbog toga što se nalaze na našem prostoru nego i zbog toga što su Hrvati na tom temelju izgrađivali svoju duhovnu i materijalnu kulturu. Bio je član Hrvatskog društva za istraživanje domaće povijesti »Bihać« u Splitu i Numizmatičkog društva u Zagrebu.