GRGUR KOPRIVNIČANIN (Gregorius de Copronsa, de Kaproncha, de Kopruncha), biskup (Koprivnica, potkraj XIII. st. — Csanád, 4. V. 1350). Njegova je obitelj dala dvojicu svećenika, Petra i Grgura, koji su obnašali zapažene službe i uživali ugledne crkvene časti. Nije poznato kada je G. zaređen za svećenika Zagrebačke biskupije, ali se s razlogom može pretpostaviti da je otad brzo napredovao. Prema I. K. Tkalčiću udijelio je papa Ivan XXII. u siječnju 1331. Grguru, zagrebačkom kanoniku i bekšinskom arhiđakonu, prepozituru sv. Lovre u mjestu Hay u Kaločkoj nadbiskupiji. Lj. Ivančan ističe da je G. prvi nosio taj naslov. U travnju 1332. G. je kao izaslanik hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. boravio u pape u Avignonu. Tom prigodom papa mu je podijelio zagrebački kanonikat. Čazmansku prepozituru dobio je 1334. nakon smrti prepošta Petra de Incristellis. Pouzdano se zna da je čazmanskim prepoštom bio u proljeće 1338, kada je kao izaslanik Karla I. putovao papi Benediktu XII. u Avignon. Na putu ga je zarobio i opljačkao neki vitez Ivan. Tada se sam papa pismom obratio biskupima Konstanza, Basela i Chura tražeći od njih da Ivana i sukrivce izopće dok ne oslobode Grgura i njegovu pratnju i ne povrate im oduzete stvari. U svibnju 1339. G. je kao jedan od pregovarača zagrebačkoga Kaptola utanačio sporazum s Gradecom o ubiranju daća, što su pismima potvrdili transilvanski vojvoda Toma, upravitelj kraljevskih tavernika (11. V. 1339), i kralj Karlo I (13. VI. 1340), koji Grgura naziva svojim kapelanom. Na poč. 1344. putovao je kao izaslanik kralja Ludovika I. u Napulj radi krunidbe kraljeva mlađeg brata Andrije. Usput je posjetio papu Klementa VI. koji ga je pismom preporučio napuljskom kralju i kraljici. Kada je imenovanjem biskupa Gebharda za vesprimskog biskupa ostala prazna Čanadska biskupija, papa je na to mjesto imenovao Grgura. Uskoro nakon izbora ostao je G. bez čazmanske prepoziture, zagrebačkoga kanonikata i prebende, koje je papa 4. III. 1345. podijelio Ladislavu, sinu palatina Nikole. Prema navodima jedne papinske isprave nosio je G. prije izbora za biskupa i naslov ostrogonskog prepošta i prebendara, što mu je Klement VI. oduzeo 9. X. 1345. Otada se Grgurovo ime češće spominje među dostojanstvenicima Kraljevstva u vladarskim poveljama. Kao čazmanski prepošt osnovao je i dotirao izgradnju crkve sv. Ane i gostinjac u Koprivnici.
LIT.: I. Katona: Historia critica regum Hungariae. Stirpis mixtae, 9. Budae 1790, 429, 487, 579. — G. Fejér: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, IX/1. Budae 1833. — A. Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 1. Romae 1859, 548, 551, 621, 665. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije, 2. Zagreb 1874, 136. — Isti: Ivan, Arcidjakon gorički, domaći pisac u XIV. vieku. Rad JAZU, 1886, 79, str. 93, 98. — Rationes collectorum pontificorum in Hungaria. U: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, I/1. Budapest 1887, 164–165, 170. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 1. Zagreb 1889, 136–137, 139, 153, 156, 405, 551. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1898, 186. — L. Thallóczy i S. Barabás: Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, 1. Budapest 1910, 73. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 10. Zagreb 1913, str. 47, 54, 382–383, 459, 557–558; 11. 1913, str. 192–193, 240–241, 244, 378, 381, 383, 504, 579. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193 do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 76). — Isti: Čazmanski kaptol (1232–1932). Croatia sacra, 2(1932) 3, str. 110. — L. Brozović: Građa za povijest Koprivnice. Koprivnica 1978, 108, 152.
Pejo Ćošković (2002)
