GRGUR (Gregorius), pisar (XI. st.). Kao pisar hrvatske dvorske kancelarije spominje se prvi put u tobožnjoj ispravi, kojom kralj Zvonimir daje 12. III. 1078. Bračanima pravo trgovanja po čitavom hrvatskom kraljevstvu bez plaćanja nameta i daća. Rački je njegovo ime čitao kao Georgius, a Stipišić i Šamšalović kao Gregorius. Postoji mišljenje da je pisarevo ime u navedenoj listini uzeto iz neke originalne isprave s visećim pečatom koji bi se trebao odnositi na kralja, iako ga G. u potpisu naziva svojim (Per manum Gregorii notarii cum appensione mei sigilli). S obzirom na to da mu se ime spominje u krivotvorenoj listini, Grgura se ne može držati Zvonimirovim pisarom. G. se kao pisar ponovno navodi u ispravi iz 1089. kojom kralj Stjepan II. poklanja neka zemljišta u Raduni samostanu sv. Stjepana kraj Splita. U spomenutoj listini, sačuvanoj u talijanskom prijevodu, G. se potpisuje kao kraljev pisar te za sebe kaže da je tom pravnom činu bio i svjedokom (Et io Gregorio, cancelliero del prefato rè, signor mio, ho scritto queste cose di suo ordine et fui testimonio).
LIT.: F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877, 11, 151. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967, 159, 190. — M. Brković: Pisari isprava hrvatskih narodnih vladara. Croatica Christiana periodica, 19(1995) 36, str. 5–10.
Milko Brković (2002)
