GRGUR (Gregorius), biskup (?, druga pol. XI. st. — ?, nakon 1134). O njegovu životu i radu prije nego što je 1101. postao zadarskim biskupom nema nikakvih podataka, a biskupsku dužnost obnašao je deset godina. Vrijeme njegova biskupovanja 1101–13. podudara se s razdobljem velikih promjena u političkom životu hrvatskog naroda, a u nekim znamenitim događajima i sam je sudjelovao. Kada je 1105. kralj Koloman opsjedao Zadar, upriličio je pred gradom sastanak s predstavnicima dalmatinskih gradova. Tom činu prisustvovao je i G., a raspravljano je o uvjetima predaje Zadra i drugih dalmatinskih gradova kralju. Koloman je, prema pisanju očevica, neimenovanog sina biskupa Grgura, prisegao na evanđelje koje mu je držao zadarski biskup da neće nikada ni u čemu dokinuti »staru slobodu Dalmacije« niti će Dalmatincima nametati biskupa i prvaka, ako im on ne bi bio po volji. Nakon postignutog sporazuma, Koloman je zauzeo Zadar, Split i Trogir te otoke Rab, Cres, Osor i Krk. Biskupima zadarske, splitske i rapske crkve darovao je zlatne križeve, a biskupu Grguru zlatni moćnik ruke sv. Donata, koji se – prema legendi – ukazao kralju pred Zadrom. U zadarskim crkvama pjevane su pohvalnice papi, kralju Kolomanu, sinu mu Stjepanu, knezu Kledinu i biskupu Grguru. God. 1107. spominje se kao jedan od svjedoka kada je Vekenega, opatica samostana sv. Marije u Zadru, kupila neke zemlje u Obrovcu, a 1113. i u ispravi kralja Kolomana. Za Grgurova biskupovanja održana je u Zadru pokrajinska sinoda u čijem su radu, osim splitskog nadbiskupa Krescencija, sudjelovali biskupi Zadra, Raba, Osora i Trogira te opati četiriju samostana. Prema F. Šišiću, Grgura je oko 1115. naslijedio biskup Marko. Što je s biskupom Grgurom bilo dalje, nije poznato. Možda je bio živ 1134. budući da se te godine spominje u jednoj ispravi kojom tadašnji zadarski biskup Mihovil i Petar, zadarski gradski knez i upravitelj čitave Dalmacije, rješavaju zemljišni spor između samostanâ sv. Krševana i sv. Marije. Sporne zemlje u Obrovcu G. – koga arhiđakon Majo tu naziva nadbiskupom i ne kaže da je u međuvremenu umro – je svojedobno bio podijelio, čemu je bio nazočan i spomenuti svjedok.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, str. 165; 5. 1775, str. 11, 52–54, 235. — I. Katona: Historia critica regum Hungariae. Stirpis Arpadianae, 3. Pestini 1780, 214, 234, 340, 348. — G. Fejér: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, 2. Budae 1829, str. 43; VII/4. 1837, str. 59. — I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 77. — I. Kukuljević Sakcinski: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 2. Zagreb 1875, 11–13, 16–17, 29, 237. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 37, 320, 538. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904. — F. Šišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 543, 574–575, 617, 628, 640. — Isti: Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića, 1. Zagreb 1944, 13, 23–30. — V. Novak: Zadarski kartular samostana svete Marije. Zagreb 1959. — M. Grgić: Zadarske laude (aklamacije) iz godine 1677. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1962, 9, str. 284. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962, 164. — N. Čolak: Zemljišni posjedi zadarske komune u 12. st. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1963, 10, str. 373. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 1. Split 1963, 350. — R. Marsina: Codex diplomaticus et epistolaris Slovaciae, 1. Bratislave 1971, 64, 67. — N. Klaić: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb 1972, 39. — V. Brunelli: Storia della città di Zara dai tempi più remoti sino al 1409. Trieste 1974, 275, 333. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975², 529–530. — Ista: Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 1976, 17–18. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976, 150, 154. — S. Antoljak: Pacta ili Concordia od 1102. godine. Zagreb 1980, 148. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1980, 346. — N. Klaić: Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb 1990, 165.
Pejo Ćošković (2002)
