GRIVIČIĆ (Griffico), hvarska plemićka obitelj iz XV–XVI. st. Ime im je zabilježeno i u oblicima Griffici, Grifficich, Grifficus, Griphich, Griucich, Griuich, Griuicich, Griuizich, Grivčić, Grivić i dr., a na grbu, zajedničkom s drugim obiteljima iz roda Piretić iz kojega su potjecali, volovska je glava iznad tri grede. Budući je isprava iz 1205 (Diplomatički zbornik. 3, Zagreb 1905, str. 53), kad je obitelj tobože stekla posjed Dubovi dol, zapravo krivotvorina s kraja XVI. st., prvi u dokumentima zabilježeni pripadnik obitelji jest Mikša, koji se 1414. i 1447. spominje kao svjedok te 1452. kao općinski sudac. Andrija, spomenut 1421. te kao pokojan 1440, mogao bi mu biti bratom, a djeca su mu bila Petar, Ivan, Jakov, Cvita (Flora), Goje (Goja) i Nikola. Petar se spominje 1453. i 1459. kao općinski sudac, 1466. izaslanik je hvarske vlastele u Mlecima, a 1469. dobiva zemlju u Rudini; djece nije imao, a žena mu Katarina spominje se 1486. kao udovica. Ivan je, uz nekoliko kćeri, imao sina Tomu (umro 1530), koji je pod imenom Jerolim najprije postao redovnikom fiesolanske augustinske kongregacije sv. Jerolima te je 1497. od hvarske općine dobio u investituru otočić Rasohatac (danas Jerolim) kraj Hvara, gdje je počeo graditi gostinjac s crkvicom. God. 1500. taj je posjed zamijenio za Velo polje na otoku Sveti Klement. Poslije je prešao u biskupijsko svećenstvo i postao hvarskim kanonikom primicerijem, ali je posjed na Svetom Klementu zadržao, što je izazvalo sukobe s bivšim suredovnicima i drugim hvarskim svećenicima – pučanima. Spor koji se na crkvenom sudu vodio gotovo desetak godina okončan je u Tominu korist, a zacijelo je pridonio njegovoj neomiljenosti u puku; pučani su na poč. ustanka 1510. tražili njegovu glavu, pa se morao skloniti u Trogir. God. 1512. plemićki je izaslanik u Mlecima, gdje oštro istupa protiv pučana nakon govora pučkog vođe M. Ivanića. Dokument od 1517. iz Splita, gdje dobiva nadarje sv. Silvestra, spominje ga kao stručnjaka obaju prava. S vremenom je u svezi s njegovom investiturom za Rasohatac-Jerolim, koji su potkraj XVIII. st. svojatali franjevci, nastala mistifikacija o »blaženom (fra Jerolimu) Grivičiću«, koji da je umro na glasu svetosti (tako neki franjevački nekrologiji), dok je u zbilji Toma napustio red (augustinsku kongregaciju, ne franjevce) i živio svjetovnjačkim životom, ostavivši imanje nezakonitomu sinu Ivanu. U blizini hvarske katedrale sagradio je palaču (zvana Ošpidôl po ubožnici koja je tu bila u XVIII–XX. st.), koja se 1556. spominje kao kula gospode Grivičića i na kojoj su njegov grb i inicijali. Budimiru i svećeniku Antunu, zabilježenima 1467, ne može se odrediti točnije mjesto u rodoslovlju, dok je Mihovil, spomenut 1486, vjerojatno isti s Jakovljevim sinom Mikšom mlađim. Nikola, četvrti Mikšin sin, bio je o. 1471. zapovjednikom hvarske općinske galije (suprakomit). Te godine podigao je u hvarskoj franjevačkoj crkvi sebi i potomcima grobnicu, koja je, budući da je najstarija sačuvana u crkvi, poslužila i za datiranje početaka njezine izgradnje. Katarina, jedna od dviju Nikolinih kćeri, udala se za plemića Petra Divnića, prvog suprakomita šibenske naoružane galije. Njezin sin Nikola 1531. dao je majci i sebi postaviti nadgrobnu ploču u šibenskoj katedrali. Imenujući sina Franu univerzalnim nasljednikom, Nikola Grivičić oporukom iz 1504, između ostalog, ostavlja njegovu potomstvu posjed Dubovi dol, koji su Grivičići počeli stjecati 1462. Frane je zabilježen 1510. kao jedan od puku omraženih hvarskih plemića, a iz 1528. datira njegova oporuka. Imao je pet sinova i pet kćeri (redom klasičnih imena poput Nikola Askanije, Hermes, Hipolit, Sofronizba, Stratonika i dr.), no sinovi nisu ostavili zakonitih muških potomaka, a od kćeri su se dvije, Grifika i Arija (umrla 1588), udale u obitelj Hranković. Dijelovi povelika popisa pokretnina sastavljena po Arijinoj smrti, višeput objavljeni u literaturi (ponekad ju se pogrešno naziva Anom), svjedoče o njezinu znatnom imutku. Marcela, kći Grifike Hranković, udala se u obitelj Bartučević, pa su njezini potomci, koji su uglavnom naslijedili imanje Grivičića, počeli nositi dvojno prezime Bartučević Grivičić (Bertuzzi Griffico). — Osim spominjanih posjeda, obitelj G. imala je zemljišta na Pelegrinu, u okolici Staroga Grada i na Visu. Predaja nepotvrđena vjerodostojnim izvornim gradivom pripisuje Grivičićima velike zasluge za hvarsku franjevačku crkvu, posebice u pogledu njezina opremanja umjetninama. Veći dio relevantnoga arhivskoga gradiva o obitelji pohranjen je u hvarskoj podružnici DA u Splitu, a dio i u Arhivu Hektorović u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.
LIT.: Obitelj. — D. Fabijanić: Storia dei Frati Minori in Dalmazia e Bossina, 2. Zara 1864, 155, 162. — Š. Ljubić: Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae. Zagrabiae 1882–1883, 238, 240, 364. — V. Brusić: (Franjevački samostan na Hvaru). Hrvatska straža, 5(1933) 264, str. 7; 6(1934) 20, str. 6; 25, str. 7; 114, str. 5; 153, str. 5. — N. Duboković Nadalini: O sfragistici i stematologiji otoka Hvara. Arhivist (Beograd), 6(1956) 3/4, str. 62–64. — D. Domančić: Reljef Nikole Firentinca u Hvaru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1960, 12, str. 176. — M. Zjačić: Regeste pergamena XV vijeka Kaptolskog arhiva u Hvaru. Bilten Historijskog arhiva komune hvarske, 6–7(1965) 7/8, str. 15, 24. — V. Dulčić i V. Gugić: Inventar Kaptolskog arhiva u Hvaru. Periodični izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine komune hvarske, 1972, 41, str. 37, 52, 53, 57, 59, 63, 64, 77, 100, 105–106, 108, 111, 117, 128, 134. — G. Novak: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972³, 47, 85, 175, 184. — J. Stipišić: Glavni izvori za poznavanje pučkog ustanka na Hvaru (prijevod). Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1977, 10, str. 553, 554, 569, 574, 582, 583. — C. Fisković: Baština starih hrvatskih pisaca. Split 1978, 174, 211–213, 225. — I. Kasandrić: Hvarski pučki ustanak. Split 1978. — S. Plančić: Inventar Arhiva Hektorović, 1. Stari Grad 1980, str. 49, 64; 3. 1984, str. 49, 92–93, 121, 123, 124, 177, 193, 195, 200. — J. Kovačić: Zapisi o crkvama u Hvaru. Hvar 1982, 12, 56, 64, 73, 90, 131, 214, 248–249, 270. — Isti: Iz hvarske kulturne baštine. Hvar 1987, 30, 35, 54, 62, 112–117, 121, 126, 132–133, 136, 138, 204, 244–245, 275, 276. — A. Gabelić: Ustanak hvarskih pučana (1510–1514). Split 1988. — I. Kasandrić: Povijesne rasprave. Hvar 1991, 67, 69–70. — J. Kovačić: Opet o vjerodostojnosti kupoprodajne isprave Dubovog dola iz 1205. godine. Prilozi povijesti otoka Hvara, 1997, 10, str. 49–68. — Andrija. — M. Zjačić: Pergamene Kaptolskog arhiva u Hvaru. Bilten Historijskog arhiva komune hvarske, 4–5(1963) 5/6, str. 53. — Toma (Jerolim). — L. Katić: Imbrevijature splitskog notara de Saladinis. Starine, 1957, 47, str. 184, 188, 190. — Schematismus seu status localis et personalis Provinciae Franciscanae Sancti Hieronymi. Romae 1959, 21. — B. Barčić: Povijest Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Zadar 1976, 83. — J. Stipišić: Nekoliko novih arhivskih vijesti o pučkom ustanku na Hvaru. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1977, 10, str. 138–140. — M. Oreb: Blaženi Oton iz Pule. Zagreb 1983², 50. — Šematizam Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Zadar 1990, 61–62. — Arija. — N. Bezić-Božanić: Nekoliko podataka o odijevanju Hvarana u XVI stoljeću. Hvarski zbornik, 6(1978) str. 71, 78–79, 80, 82–84. — C. Fisković: Glazba, kazališne i ostale zabavne priredbe u Hvaru u XVIII stoljeću. Mogućnosti, 25(1978)2/3, str. 159, 181. — N. Bezić-Božanić: Umjetnički obrt na otoku Hvaru u XVI i početkom XVII stoljeća. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 29(1980) 2, str. 33, 35, 38, 39, 40.
Joško Kovačić i Nikša Lučić (2002)
