GRLOVIĆ, Milan
traži dalje ...GRLOVIĆ, Milan (Gerloci, Grličić, Grloci; Gerlovich de Gerloczy), pisac i novinar (Križevci, 10. X. 1852 — Zagreb, 9. VI. 1915). Maturirao u Varaždinu 1871, pravo studirao u Pragu i Beču 1872–76. Isprva radio u očevoj odvjetničkoj pisarnici u Križevcima, potom službenik u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu 1878–1913 (s prekidom 1880–85. kada je vodio imanje u Križevcima). Javio se 1868. sastavkom Petar Veliki u Dragoljubu. Varaždinsko je kazalište 1870. izvelo njegovu jednočinku Cjelov, a prvu kazališnu recenziju Verdi i njegov Requiem u Beču objavio je 1875. u Hrvatskoj lipi. Surađivao je, uglavnom glazbenim i kazališnim kritikama, u periodicima Vienac (1873, 1882, 1885, 1901), Obzor (1886–88, 1899), Narod (1888), Narodne novine (1889–1909), Prosvjeta (1900, 1904–07, 1909, 1913), Hrvatska (1906), Hrvatska smotra (1907), Savremenik (1907), Hrvatska prosvjeta (1915). Pokrenuo je i uređivao listove i časopise Velebit (1874), Hrvatski svjetozor (1877–78), Smotra (1887), Prijatelj naroda (1888), Hrvatski ljetopis (1894), a 1909–12. bio je odgovorni urednik Narodnih novina. Značajan je njegov članak Hrvatsko žurnalističko društvo, objavljen u Hrvatskom svjetozoru 11. XI. 1877, jer je njime prvi put ukazano na potrebu osnutka hrvatskoga novinarskog društva. Kada je to društvo 1910. utemeljeno, izabran je za njegova prvog predsjednika. Bio je i jedan od osnivača DHK 1900. Pisao je pjesme, pripovijesti, crtice, putopise i satire, a objavio je i roman Prometej (Smotra, 1887). Prevodio je s francuskoga, njemačkoga, ruskoga i talijanskoga. Zapaženi su mu prijevodi Castelarova djela Campo Santo u Pizi, Turgenjevljeve Poviesti otca Alekseja, Veselog momka B. Björnsona (sve 1877), Hugoova Napoleona II (1882), Salamandera P. Heysea (1914). Preveo je i nekoliko drama: Poštenjaci C. Garauda (1878), Sphinga O. Feuilleta (1879), Svava B. Björnsona (1890) i Stranac J. K. Jeromea (1913). Bavio se i leksikografskim radom. U posebnom izdanju povodom 50. obljetnice hrvatskoga narodnog preporoda 1885. Slava preporoditeljem! objavio je prilog Muževi ilirske dobi (1835–1850), u kojem je prikazao životopise 76 iliraca. Poslije je objavio opsežno djelo Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća, sa 150 biografija. Ocjene o njegovu književnom radu nisu usklađene. B. Livadić ističe prijevode, a stil njegovih feljtona čini mu se mjestimice ravnim najboljim hrvatskim feljtonistima. K. Häusler naglasio je vrijednost njegova prijevoda Salamandera, dok M. Vaupotić izdvaja putopise (Šetnja zlatnim Pragom, Izlet u Italiju, Izlet u Dalmaciju), naziva Grlovića »savjesnim kroničarem zagrebačkih kazališnih i glazbenih priredaba« te uočava dokumentarnu vrijednost njegovih biografija. Potpisivao se inicijalima, šiframa i pseudonimima: M. G., G. M., M. G-ć, G-ć, M., G.; A. B., A. S., N., Kr.; Ignotus, X. Ipsilović, Fidelio, Egon Friedel.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
GRLOVIĆ, Milan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/grlovic-milan>.