GROZDANIĆ, Miljenko, pjevač, bas (Koprivnica, 13. VIII. 1918 — Zagreb, 21. XII. 1997). U Zagrebu diplomirao 1941. agronomiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1952. solo-pjevanje u L. Vrbanića na Muzičkoj akademiji. God. 1945–47. urednik Gospodarskog lista; 1947–53. i honorarno 1955–75. spiker Radio-Zagreba. Na sceni zagrebačke Opere debitirao 1950. ulogom Komtura (W. A. Mozart, Don Giovanni). God. 1953–55. solist je Opere u Novom Sadu, a od 1955. do umirovljenja 1979. zagrebačke Opere. Od 1. II. do 30. VI. 1979. bio je i v. d. intendanta HNK. Pjevač tamnoobojena, prodorna glasa, scenski dojmljive pojave, muzikalan, pouzdan, ostvario je više od 40 basovskih uloga, od tragičnih do komičnih ističući se poglavito kreacijama dostojanstvenika kao što su Veliki inkvizitor i Kralj (G. Verdi, Don Carlos i Aida), Knez Grjemin (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Gazda Marko i Njegovan (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta i Morana). Zapažene su mu uloge i Leporello, Markiz don Alfonso i Sarastro (Mozart, Don Giovanni, Così fan tutte i Čarobna frula), Don Basilio (G. Rossini, Seviljski brijač), Don Pasquale i Raimondo (G. Donizetti, Don Pasquale i Lucia di Lammermoor), Sparafucile, Ferrando i Markiz d’Obigny (Verdi, Rigoletto, Trubadur i Traviata), Mefisto (C. Gounod, Faust), Zuniga (G. Bizet, Carmen), Colline (G. Puccini, La Bohème), Surin (Čajkovski, Pikova dama), Pimen (M. P. Musorgski, Boris Godunov), Končak (A. Borodin, Knez Igor) i Kublaj kan (I. Tijardović, Marko Polo). Sudjelovao je na mnogim praizvedbama u HNK, posebice kao Crnac u operi Angélique, 1957 (J. Ibert), Maska i Mendoza u Vjenčanju u samostanu, 1959. te Maršal Berthier u Ratu i miru, 1961 (obje S. Prokofjev), Crni Bob i Kočijaš u Stvaramo operu, 1960. i Tezej u Snu ljetne noći, 1962 (obje B. Britten), Stari robijaš u novoj verziji Katarine Izmajlove, 1964 (D. Šostakovič), Čuvar u Svjetlećem gradu, 1967 (I. Lhotka-Kalinski) te Colas u operi Bastien i Bastienne i Buff u Kazališnom ravnatelju (obje Mozart) prigodom koncertnih izvedaba 1968. Gostovao više puta u Ljubljani i na Ljetnim igrama u Dubrovniku i Splitu, a s ansamblom zagrebačke Opere u Parizu, Berlinu, Salzburgu i po Nizozemskoj. Nastupao kao koncertni pjevač i stekao priznanja interpretacijama vokalne lirike ruskih (M. Glinka, Musorgski, Čajkovski, S. Rahmanjinov) i hrvatskih skladatelja (Gotovac, K. Odak, A. Flögl, M. Tajčević).
LIT.: N. Petin: »Faust« u Novosadskoj operi. Naša scena (Novi Sad), 6(1953) 67, str. 3. — M. Kujunđić: Bal pod maskama. Ibid., 7(1954) 77, str. 2. — K. Šipuš: Obnovljeni »Evgenij Onjegin«. Vjesnik, 17(1956) 22. V, str. 5. — N. Turkalj: Doživljaj sezone. Narodni list, 12(1956) 4. IV, str. 5. — Isti: »Evgenij Onjegin« Čajkovskog u zagrebačkoj Operi. Ibid., 3384, str. 5. — Isti: Novi Marko u Gotovčevu »Eru s onoga svijeta«. Novi list, 12(1958) 3898, str. 4. — M. Stante: Cosi fan tutte z zagrebškim gostom. Delo (Ljubljana), 6(1965) 24. IV, str. 5. — Miljenko Grozdanić. Vjesnik, 49(1988) 529, Pr., str. 19. — N. Turkalj (N. T.): Preminuo Miljenko Grozdanić. Vjesnik, 58(1997) 24–26. XII, str. 15.
Ivona Ajanović-Malinar (2002)
