GRUBIŠIĆ, Klement (Grubissich, Clemente, Klemo, Kliment), filolog i pisac (Makarska, 1725 — Makarska, 19. IV. 1773). Nije poznat nadnevak njegova rođenja nego krštenja, 24. XII. 1725. Retoriku i filozofiju učio u Isusovačkom kolegiju u Dubrovniku. Teologiju i pravo studirao u Padovi, gdje je postigao doktorat iz obaju prava. Bio je nadbiskupski auditor i rektor sjemeništa u Splitu. Vrativši se 1766. u rodni kraj, podignuo je na svom imanju u Tučepima dvorac s baroknom kapelom i opremio ga bogatom knjižnicom. Uzgajao je vinovu lozu podignutu na kolje, što je bila novina za taj kraj, povećavši ne samo prinos i kakvoću grožđa nego i dobivši prostor za uzgoj drugih kultura. Bavio se arheologijom i poviješću pisma. Često je posjećivao muzej Nani u Veneciji, ondje odgonetavao natpise s kamenih spomenika te muzeju poklonio antički bareljef iz Salone, što se bio čuvao u Splitu. U Veneciji je 1766. tiskao djelo In originem et historiam alphabeti Sclavonici glagolitici, vulgo Hieronymiani, disquisitio, u kojem autorstvo glagoljskog pisma neutemeljeno pripisuje Frigijcu Fenesiju. Dio glagoljskih slova izvodio je iz runskih i gotskih pismena, a postanak glagoljske azbučne nomenklature smještao u pretkršćansko (pogansko) vrijeme. U rukopisu je ostavio povijest Poneretavlja na talijanskom jeziku, Storia Narentina (P. Kaer je spominje kao Storia di Narenta, a u Zori dalmatinskoj 1844, 25, navodi se kao Neretvanska povist), koja je do II. svjetskog rata bila pohranjena u Gradskoj knjižnici u Makarskoj. Njegovu rukopisnom traktatu o podrijetlu i analogiji slavenskog jezika Trattato delle origini ed analogie della lingua slavonica zameo se trag. P. Kolendić pripisuje mu autorstvo komedije Gli amori del capitano Niccolò Ivulić (rukopisni prijepis iz 1873. čuva se u NSK u Zagrebu, sign. R-3416), pisane mješavinom mletačke makaronštine i makarskoga govora. Britka, mjestimice prebučna, puna uličnih izraza i postupaka ta je komedija vrlo uspjelo portretirala autorove suvremenike, kojima su zadržana i izvorna imena. G. je bio na glasu s učenosti te se dopisivao s mnogim uglednim suvremenicima, među njima i s A. Fortisom, koji ga spominje u svojim djelima. Pokopan je u makarskoj katedrali.
DJELA: In originem et historiam alphabeti Sclavonici glagolitici, vulgo Hieronymiani, disquisitio antiquitatis populorum septentrionalium, reique litterariae Sclavonicae et runicae studiosis a Clemente Grubissichio proposita. Venetiis, Apud Jo. Baptistam Pasquali, 1766.
LIT.: G. F. Zanetti: Osservazioni sopra un antico bassorilievo votivo del Museo Nani in Venezia indirizzato al Sig. Clemente Grubissich, Rettore del Seminario arcivescovile di Spalatro. U: Nuova Raccolta Calogerà, 9. Roma 1761, str. 299–321. — A. Fortis: Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero. Venezia 1771, 48–53. — Isti: Viaggio in Dalmazia, 2. Venezia 1774, 109–143 (hrv. prijevod: Put po Dalmaciji. Zagreb 1984). — G. Ferrari-Cupilli: L’abate Clemente Grubissich. Gazzetta di Zara, 15(1846) 24, str. 137–138. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856. — G. Dandolo: La caduta della Repubblica di Venezia ed i suoi ultimi cinquant’anni. Venezia 1857, 295–296. — G. Ferrari-Cupilli: Biografie e necrologie d’illustri e benemeriti Dalmati. Zara 1874, 20–22. — P. Kaer: Makarska i Primorje. Rijeka 1914, 22. — J. Ravlić: Makarska i njeno primorje. Split 1934, 191. — Nemo: Ispod Biokova. Za stopama Klimenta Grubišića. Katolička riječ, 6(1940) 16, str. 2–3; 17, str. 2–3. — D. Berić: Jedna stara makarska komedija iz XVIII. vijeka. Republika, 9(1953) 10, str. 875–877. — P. Kolendić: Jedna makarska komedija iz druge polovine XVIII veka. Glas SAN (Beograd), 1954, 207, str. 1–27. — Ž. Muljačić: Gdje se i kada rodio Klement Grubišić. Zadarska revija, 12(1963) 6, str. 527–528.
Nataša Bašić (2002)
