GRUND, Arnošt, glumac, pjevač, redatelj, entomolog i filatelist (Prag, 31. I. 1866 — Zagreb, 2. II. 1929). Nakon završene srednje škole, o kojoj su podatci protuslovni, upisao se na studij arhitekture na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Napustivši studij 1891, pristupa putujućoj glumačkoj družbi u Lenešicama. Igra na pozornicama u Brnu, Plzeňu, a 1895. na poziv S. Miletića stiže u Zagreb, gdje ostaje do smrti, osim jednogodišnjeg prekida za Hreljanovićeve intendanture kada je djelovao u bečkom Raimund-Theatru. Na zagrebačkoj pozornici počeo je nastupati kao tenor u komičnim opernim ulogama i operetama. Prva mu je uloga bila Vašek u Smetaninoj Prodanoj nevjesti. Poseban uspjeh stekao je kao Spärlich (O. Nicolai, Vesele žene Windsorske), Koockbum (D. F. E. Auber, Fra Diavolo), ulogama u Offenbachovim djelima: Cochenille, Pitichinaccio, Franjo (Hoffmannove priče), Stiks (Orfej u podzemlju), Menelaj (Lijepa Jelena), u Straussovim operetama Frosch (Šišmiš), Pappacoda (Mletačka noć), zatim kao Lambertuccio (F. Suppé, Boccaccio), Nikola (S. Albini, Barun Trenk), Celestin (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Jan (O. Nedbal, Poljačka krv), Pimprinette (I. Kálmán, Bajadera). Glumio je također u lakrdijama, šalama, komedijama i salonskim igrama, pokazujući smisao za karakterizaciju likova. Među najbolje kreacije ubrajaju se: Babberley (B. Thomas, Charleyeva tetka), Mongodin (E. Blum i R. Toché, Madame Mongodin), Vitez Andrija (W. Shakespeare, Na Tri kralja), Jacques (Molière, Škrtac), Jourdain (Molière, Građanin plemić), Sir Ralph (G. B. Shaw, Liječnik u dilemi), Gašpar Gegić (J. Freudenreich, Crna kraljica), Bobčinski (N. V. Gogolj, Revizor), Griesling (H. Sudermann, Cvjetni čamac), Hasenfuss (M. Derenčin, Ladanjska opozicija), Truffaldino (C. Goldoni, Sluga dvaju gospodara), Mascarille (Molière, Ljubavni spor), Giglioli (D. Niccodemi, Scampolo). Sudjelovao je u baletima Na Plitvička jezera S. Albinija kao Isidor te Sunce i zemlja J. Bayera kao bankar Mayer. Posebice je bio uspješan u improvizacijama, solističkim scenama i šaljivim kupletima. Često se služio ekstemporiranjem, duhovito aludirajući na onodobne događaje. U razdoblju 1901–28. djelovao je i kao vrstan redatelj u operetnom i komediografskom repertoaru. Nastojeći na smijehu i vedru raspoloženju, postavio je Albinijeva djela Maričon, Nabob, Barun Trenk; Korneviljska zvona J. R. Planquettea, Lehárova Grofa Luxemburga; Mam’zelle Nitouche Hervéa, Straussova Cervantesa, Suppéove Vesele đake i Lijepu Galateju; Hoće da vraguje J. N. Nestroya; Krasuljicu Antonije Kassowitz-Cvijić. Također je prevodio i lokalizirao strana djela: Sirota djevojka L. Krenna i K. Lindaua; Španjolska muha F. Arnolda i E. Bacha. I sam je autor duhovitih kazališnih komada Alaj su nas nasamarili i On je poludio (oba 1912), Moderni prosjak (1913), u kojima je glavni glumac i redatelj. S V. Badalićem napisao je libreto za Vilharovu operetu Gospođa Pokondirovićka. Od 1921–29. predavao mimiku pri Državnoj glumačkoj školi. Sudjelovao je u samim začetcima hrvatske kinematografije. Napisao je scenarij i glumio u prvom hrvatskom igranom filmu Brcko u Zagrebu (redatelj A. Maas, tj. A. Masovčić, 1917). Režirao je filmove Brišem i sudim, u kojem je i nastupao, te nedovršeni U lavljem kavezu (oba 1919). Igrao je još u Mokroj pustolovini (1918) te u kratkoj burleski Jeftina košta (1919). Kao omiljeni komičar G. je ostvario bogatu ljestvicu vedrih, dobroćudnih i naivnih likova; uspjehu je pridonosio studiozan pristup ulogama, potom glumačka pojava, glas, napose mimika. Stvorio je prepoznatljiv stil scenskog humora utemeljena na češkoj školi (V. Anton). Njegova komika nije bila lakrdijaška već prožeta dubljim osjećajima, katkada na granici tragedije. — Njegove kćeri Milada, udana Trstenjak (1894–1983) i Zorka udana Kremzar (1900–?) bile su među prvim hrvatskim filmskim glumicama. Pod pseudonimom Milada Tana Milada je odigrala glavne uloge u očevim filmovima Brišem i sudim i U lavljem kavezu, a Zorka 1918. glavnu ulogu u filmu Vragoljanka i sporednu u Dvjema sirotama redatelja A. Grünhuta. Že. Č.
G. je također bio vrstan istraživač i poznavatelj leptira. Iako nije imao stručnu naobrazbu, njegova su istraživanja, po tadašnjim morfološkim i ekološkim kriterijima, bila na takvoj razini da su kasniji istraživači potvrdili Grundove forme i aberacije kao zasebne vrste. U Hrvatskoj je pronašao 141 vrstu danjih leptira (Rhopalocera), od toga 6 novih vrsta za hrvatsku faunu te više novih forma. Dao je prvi pouzdani popis leptira u Hrvatskoj, osnovu za daljnja istraživanja. Većina novih oblika uvrštena je u svjetske priručnike, a jedna je vrsta nazvana njegovim imenom. Entomološke radove objavljivao je u Entomologische Zeitschrift (Guben—Stuttgart—Frankfurt am Main, 1903, 1905, 1907), Internationale entomologische Zeitschrift (Guben, 1908, 1913), Societas entomologica (Zürich—Stuttgart, 1908, 1912) te u Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1916, 1918). Grundovi entomološki rukopisi pohranjeni su u ostavštini Z. Lorkovića. — G. se bavio i filatelijom i bio jedan od naših najboljih poznavatelja te skupljača maraka nakon I. svjetskog rata. Pisao je stručne prikaze, a najpoznatija je njegova obradba prvog izdanja slovenskih maraka (Filatelista, 1925). R.
LIT.: M. Dežman (Iv.): Nešto o komici. Arnošt Grund. Obzor, 39(1898) 1. III, str. 3. — S. Miletić: Hrvatsko glumište (1894–1899). Zagreb 1904. — Grundova lakrdija. Narodne novine, 78(1912) 15. I, str. 1. — B. Livadić (ld.): Arnošt Grund, Alaj su nas nasamarili. Obzor, 53(1912) 17. I, str. 3. — S. Parmačević (Sp): Arnošt Grund, Alaj su nas nasamarili. Hrvatski pokret, 8(1912) 17. I, str. 3. — 25-godišnjica Arnošta Grunda. Obzor, 61(1920) 17. XI, str. 2. — A. Kassowitz-Cvijić: Jubilarac Arnošt Grund. Jutarnji list, 9(1920) 14. XI, str. 8. — -ll-: Grundov jubilej. Razgovor sa svečarom. Kazališni list, 1(1920–21) 7, str. 1–5. — V. Gregorčić: Povijest hrvatske filatelije. Filatelista, 7(1925) 10/11, str. 194–202. — (Nekrolozi): Obzor, 70(1929) 3. II, str. 3; Teater, 2(1929) 4, str. 3–4. — Ž. Hirschler, Jutarnji list, 18(1929) 3. II, str. 9. — K. Krenedić (K), Novosti, 23(1929) 3. II, str. 9. — B. Livadić (Ld.), Hrvatska revija, 2(1929) 3, str. 195–196. — K. Mesarić, Riječ, 25(1929) 6. II, str. 3. — Z. Lorković: Arnošt Grund. Glasnik Entomološkog društva kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Beograd), 3–4(1928/29) 1/2, str. 1–6. — Isti: Arnošt Grund kao sabirač i vrstan poznavatelj naših leptira. Hrvat, 10(1929) 2730, str. 4. — K. Mesarić: Deset godišnjica smrti Arnošta Grunda. Novosti, 33(1939) 10. II, str. 8. — S. Steiner (S. S.): Arnošt Grund kao lepidopterolog. Jutarnji list, 28(1939) 30. IV, str. 33. — B. Gavella: Hrvatsko glumište. Zagreb 1953. — P. Cindrić: 80 godina školovanja glumaca u Zagrebu (1881–1961). Zagreb 1963. — N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978. — P. Jakšić: Bibliografija Rhopalocera (Lepidoptera) Jugoslavije sa katalogom vrsta, podvrsta i sinonima. Acta entomologica Jugoslavica, 19(1983) (Supplementum), str. 60–64. — J. Lešić: Istorija jugoslavenske moderne režije (1861–1941). Novi Sad 1986. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb 1998.
Željka Čavka i Redakcija (2002)
