GRÜNER, Teodor, pedijatar, socijalni i kulturni djelatnik (Nitra, 4. III. 1913). Djetinjstvo je proveo u Albi Iuliji, a gimnaziju završio u Stolnom Biogradu 1930. Te godine dolazi u Zagreb, gdje 1937. završava studij medicine i započinje specijalizaciju iz pedijatrije. God. 1941. upućen je u Banju Luku u Zavod za suzbijanje endemskog sifilisa, potom je voditelj dječjega i školskoga dispanzera tamošnjega Higijenskog zavoda i 1943. kotarski liječnik u Mrkonjić Gradu. Od 1944. je u partizanima, a nakon rata ostaje u JNA, završivši 1949. u Zagrebu specijalizaciju iz pedijatrije. Do 1956. voditelj je Dječjega kabineta i dječjeg odsjeka u Vojnoj bolnici, a potom do umirovljenja 1973. Dječjeg dispanzera Doma zdravlja Republičkog Sekretarijata za unutrašnje poslove u Zagrebu. Bio je honorarni predavač prve pomoći i osnova narodne obrane 1955–68. na Medicinskom te 1968–73. na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Također je predavao pedijatriju i higijenu u jednogodišnjoj Školi za dječje njegovateljice, koju je organizirao pri Domu za napuštenu djecu. Bio je organizator I. savjetovanja medicinskih sestara pedijatrijske službe u Varaždinu 1970. God. 1963–64. potpredsjednik je Pedijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske te 1963–64. i 1970–71. predsjednik njezine zagrebačke podružnice. Bavio se organizacijom pedijatrijske službe, istraživao virusne bolesti dječje dobi (adenovirusne infekcije, morbile, rubeolu, parotitis), proučavao odnos BCG-vakcinalne alergije prema nekim zaraznim bolestima u djece, pisao o liječenju egzema dojenčadi i djece, kliničkom značenju beta-hemolitičkog streptokoka te o problemima prehrane dojenčadi. Radove je objavljivao u publikacijama Liječnički vjesnik (1940–41, 1948–50, 1952–53, 1955), Medicinski glasnik (Beograd—Zagreb 1947), Vojnosanitetski pregled (Beograd 1947, 1949, 1952–53, 1956–58), Vojno-medicinski bilten Oblasne vojne bolnice Zagreb (1952–53), Arhiv za zaštitu majke i djeteta (1957, 1959, 1961–64, 1968), Jugoslavenska pedijatrija (Beograd—Zagreb 1958, 1969). — Nakon umirovljenja djelovao je u umirovljeničkim organizacijama; zaslužan je za rekonstrukciju Doma umirovljenika u Klaićevoj ulici te za planiranje izgradnje umirovljeničkih domova u Zagrebu. — Bavi se problematikom judaizma, piše o povijesti židovstva s posebnim osvrtom na ulogu religije u čuvanju nacionalnog identiteta Židova: Zbornik Konfesije i rat (1995), Novi Omanut (1996–97), Mirotvorni izazov (1997). Dopredsjednik je Hrvatsko-izraelskoga društva.
DJELA: Priprema dijetalne hrane za dojenčad. Zagreb 1952. — Ogled o povijesnom i društvenom utjecaju pamfleta Protokoli sionskih mudraca ili Nacrt ideologije desnog i lijevog. Zagreb 1997.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 402. — J. Domaš Nalbantić: Obitelj. Zagreb 1996, 71–83, 208.
Vladimir Dugački (2002)
