GRÜNHUT, Alfred

GRÜNHUT, Alfred, dramski i filmski glumac i redatelj (Zagreb, 1882 — Zagreb, 10. X. 1946). Obrtnu školu završio je u Zagrebu, a graditeljsku u Freiburgu. Prekinuvši studij graditeljstva u Hildburghausenu vratio se u Zagreb. Glumu učio u D. Freudenreicha, I. Borštnika, V. Antona, M. Barbarića, a potom se pridružio putujućoj glumačkoj družini J. Maričića. God. 1907. prvi je put nastupio u zagrebačkom HNK u ulozi Kralja u komediji Don Cezar od Bazana A. Denneryja i P. Dumanoira, a potom je igrao i Niku Marinovića u Vojnovićevu Ekvinociju. Godinu dana proveo u Primorskom kazalištu M. Markovića, zatim u osječkom i varaždinskom kazalištu. Kraće je bio član Neue Wiener Bühne i Theater der 500. Od 1917. djeluje u Zagrebu te nastupa u operetama, lakrdijama i dramama, a najuspješniji je u žanru karakterne komike. Zapažen je kao Shylock (W. Shakespeare, Mletački trgovac), Grutz (K. Schönherr, Zemlja), Prokurator (E. Brieux, Crveni talar), Streckmann (G. Hauptmann, Roza Bernd), Pastor (A. Strindberg, Otac), Zvrndeša (Shakespeare, San ivanjske noći), Vuk (I. Gundulić, Dubravka), Osip (N. V. Gogolj, Revizor). Pomno je karakterizirao uloge postarijih Židova: Reb Elje (S. Asch, Bog osvete), Kantor Rabinowicz (S. Raphaelson, Pjevač jazza). Od 1920. utemeljitelj je i glumac nekoliko zagrebačkih kabareta. Kao filmski glumac započeo je za boravka u Beču ulogama u filmovima »Sascha-Filma«. Na početku filmske proizvodnje u Hrvatskoj, u zagrebačkom je »Croatia-filmu« bio glumac i redatelj u komediji Vragoljanka te drami Dvije sirote (1918), a igrao je i u Brišem i sudim A. Grunda (1919) te u Strozzijevoj melodrami Dvorovi u samoći (1925). Uz H. Boškovića, T. Milića-Žumberskoga i T. Strozzija jedan je od članova-osnivača filmskog poduzeća »Jugoslavija-film« 1919, u čijim je filmskim žurnalima nastupao. Pisao je o problemima i potrebama putujućih kazališta (Hrvatska metropola, 1926).