GUBERINA, Petar
traži dalje ...GUBERINA, Petar, fonetičar (Šibenik, 22. V. 1913). Maturirao 1931. u klasičnoj gimnaziji u Šibeniku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao francuski i latinski 1935, doktorirao 1939. na pariškoj Sorbonni tezom Valeur logique et valeur stilistique des propositions complexes en français et en croate. God. 1941–42. bio član Državnog ureda za hrvatski jezik. U jesen 1942. prelazi na Sveučilište u Milanu kao lektor hrvatskoga jezika. U Švicarskoj boravi 1943. i surađuje s C. Ballyjem. God. 1945–51. u jugoslavenskoj je diplomatskoj službi. Od 1951. redoviti je profesor romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri kojemu 1954. utemeljuje Institut za fonetiku, a 1963. Katedru (poslije Odsjek) za fonetiku. — Sljedbenik ženevske lingvističke škole C. Ballyja i njegove afektivne stilistike; proučava zvuk, pokret, intonaciju i ritam u jeziku/govoru te već u disertaciji govorene vrednote drži bitnima pri određivanju logičkoga sadržaja teksta (rečenice). Više godina radio je u laboratorijima za eksperimentalnu fonetiku u Milanu i Parizu s A. Gemellijem i P. Fouchéom proučavajući vrijednost intonacije, intenziteta i mimike u ljudskom govoru te uvodi patologiju sluha u fonetsko istraživanje, a eksperimentalnu fonetiku u područje ispitivanja sluha. U vezi s tim istraživanjima konstruirao je verbotonalni audiometar i dokazao da fizička analiza glasova ne može biti mjerilo za njihovu percepciju te da jedino psihoakustične optimale mogu odrediti koja je sastavnica važna za razumijevanje glasova. Rezultate istraživanja na području fonetike primijenio je na područje učenja stranih jezika, korekcije glasova i slušanja glasova. Zajedno s P. Rivencom utemeljuje 1952–54. u École normale supérieure u Saint-Cloudu audiovizualnu metodu za učenje stranih jezika te je primjenjuje na učenju francuskoga, a 1954–55. izlaže svoju verbotonalnu teoriju i mogućnosti njezine primjene na području patologije slušanja i govora. God. 1961. utemeljuje u Zagrebu Centar za rehabilitaciju slušanja i govora po verbotonalnoj metodi (SUVAG – Système universel verbo-tonal d’audition – Guberina), koji prerasta u svjetsko središte za razvitak i primjenu verbotonalne metode. U okviru institucija UN (UNICEF, UNESCO, WHO) SUVAG 1980-ih promiče verbotonalnu metodu u Alžiru, Tunisu, Egiptu, Angoli, Senegalu, Brazilu i Kolumbiji. Misli o tome da se ljudski izraz razvio na temelju zvuka i pokreta te da oni imaju svoj vlastiti sadržaj i u etapi artikuliranoga ljudskoga govora obrađuje u knjizi Zvuk i pokret u jeziku (1952). Sintezu u pristupu jezičnoj komunikaciji iznio je u knjizi Povezanost jezičnih elemenata (1952). Izvorni pristup historijskoj fonetici vidljiv je u dijalektološkim studijama o govoru otoka Suska (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1, Zagreb 1956; suautori J. Hamm i M. Hraste) i veljotskoj diftongaciji (Rad JAZU, 1962, 327), u kojima zakonitosti historijskih fonetskih promjena objašnjava zakonitostima slušanja. Govor je proučavao i kao sredstvo umjetničkoga izraza pri interpretaciji književnih djela (npr. ritam u Krleže, Zbornik o Miroslavu Krleži, Zagreb 1963). Prvi je u nas dao cjelovit prikaz crnačke poezije francuskoga i engleskoga izraza (Rad JAZU, 1955, 308). Slijedeći osnovne Saussureove postavke o jeziku i Ballyeve o stilistici, razvija teoriju o hrvatskom i srpskom jezičnom osjećaju te u suradnji s K. Krstićem objavljuje 1940. Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, djelo u obranu hrvatske jezične samobitnosti pred sveopćom srbizacijom, što ju je provodila beogradska centralistička vlast. S Krstićem i F. Ciprom izradio je 1941. Hrvatski pravopis na umjerenim fonološkim načelima, koji je uništen u tiskari, ali sačuvan u prijelomu te prvi put objelodanjen 1998. Guberinini radovi o stilistici i o vrednotama govorenoga jezika bili su među temeljnima u proučavanju književnih tekstova tzv. zagrebačke škole. Objavljivao je u Nastavnom vjesniku (1936–37, 1939–42), Hrvatskom jeziku (1938–39), Annales de l’Institut français de Zagreb (1939), Alma mater Croatica (1940, 1942), Hrvatskoj reviji (1940–42), Obzoru (1940, 69), Hrvatskom narodu (1941, 95, 108, 160), Le lingue estere (Milano 1942), Novoj Hrvatskoj (1942), Radu JAZU (1951, 282), Journal français d’ORL (Lyon 1956), Revue de laryngologie (Bordeaux 1956), Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (1957–59, 1961), Revue de phonétique appliqué (Mons 1965, 1970, 1972–73, 1987, 1990), Defektologija (1966), Govor (1967, 1971, 1986), Advances in Teaching of Modern Languages (New York 1976), Filologija (1978, 1986), Linguistica (Ljubljana 1984, 1992), Suvag (1988–1990), Senjski zbornik (1991) i dr. Dopisni član JAZU (danas HAZU) od 1955, redoviti od 1963. Primio više međunarodnih i domaćih odličja i priznanja, među kojima i francuskoga Reda Legije časti (Chevalier 1968, La Croix d’ Officier 1989), te Republičke nagrade za životno djelo (1976). Počasni je konzul Republike Portugal od 1979.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
GUBERINA, Petar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/guberina-petar>.