GUDELJ, Šimun (Radić Gudelj; Mate), kroničar (Vrdol Gornji danas Krstatice, 14. IX. 1724 — Imotski, 24. II. 1804). Prijeporni su nadnevci njegova rođenja i smrti, pa se tako navode 14. IX. 1714, odn. 7. II. i 7. VIII. 1804. Stupio u Franjevački red i nakon novicijata pohađao filozofsko-teološki studij u Šibeniku i Padovi. Po svršetku školovanja vratio se u domovinu i kao svećenik služio u različitim mjestima franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja; bio župnik u Slivnu 1750–56. i Kozici 1756–60. te učitelj novaka u samostanu na Visovcu 1760–65. Nakon toga postavljen je za gvardijana samostana u Imotskom i tu je dužnost obnašao 1765–66, 1771–75, 1784–85, a istodobno je bio tvrđavski župnik župe Gospe od Anđela u Imotskom 1767–84. U Slivnu nastavio je 1753. gradnju župne crkve, a u Imotskom izgradio je 1774–75. južno krilo samostana i osnovao samostansku knjižnicu 1774, prvu u Imotskoj krajini. Osim toga, preuredio je crkvicu Gospe od Anđela na Fortici. Bio je vijećnik Provincije 1766–70. G. je bio plodan pisac iza kojega je ostalo više djela u rukopisu. Za potrebe mladih svećenika sastavio je 1762. priručnik pod naslovom Examen ordinandorum confessariorumque ex labore patris Simonis Gudegl novitiorum instructoris in coenobio Vissovacensi. Za službovanja u Imotskom vodi samostansku knjigu Liber archivalis, u koju bilježi zanimljive pojedinosti o važnim događajima od 1735. i istaknutim ljudima. Njegov dio samostanske kronike pod naslovom Le memorie archivali molto utili e necessarie per la posterità dragocjena je povijest Imotske krajine i samostana sv. Franje u Imotskom. God. 1771. dovršio je pisanje Ljekaruše, u koju je uvrstio 150 recepata za liječenje tada uobičajenih bolesti, a posvetio ju je prijatelju don Grgi Ujeviću. Mrtvar imotske župe Gospe od Anđela sastavio je 1774. Za proučavanje povijesti Provincije Presvetoga Otkupitelja vrijedno je njegovo djelo Series guardianorum, koje navodi od 1738. Između 1779. i 1794. u više je navrata, namijenivši ga rodbini, pisao Libar od familie Radić-Gudelja, koga napisa otac fra Šimun Radić-Gudelj, u kojemu dokazuje plemićko podrijetlo svoje obitelji. To djelo, kao i Ljekaruša, pisano je bosanicom. God. 1795. sastavio je Običnjak Imotske župe. Spominju mu se još rukopisi Mrtvar župe Vinjana i Proložac i Matica krštenih župe Gospe od Anđela. Većina njegovih rukopisa čuva se u Franjevačkom samostanskom arhivu u Imotskom, dok je Ljekaruša u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, a Libar od familie u Muzeju hrvatskih arheoloških starina u Splitu.
LIT.: S. Urlić: Posljednji izdanci ćirilske pismenosti dalmatinskih franjevaca. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1923, III/1–2, str. 87–91. — A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i njezina slava. Šibenik 1939, 340. — V. Vrčić: Odjeci 250-godišnjeg rada župe imotske. Imotski 1967, 31, 56–57, 60–61, 63, 82. — Isti: Svećenici i redovnici Imotske krajine. Imotski 1970, 14, 17, 41–42, 75. — A. Ujević: Ljekaruša fra Šimuna Gudelja Imoćanina. Kačić, 5(1973) str. 121–141. — M. Karamatić: Bilješke o »Likarušama« bosanskih franjevaca. Ibid., 8(1976) str. 238. — J. A. Soldo: Počeci historiografije franjevaca Prov. Presv. Otkupitelja u XVIII. stoljeću. Ibid., 9(1977) str. 108. — V. Vrčić: Župe Imotske krajine, 1. Imotski 1978, 8, 10, 42, 48, 87, 182, 186, 190, 219. — A. Ujević: Imotska krajina u doba narodnoga preporoda. Kačić, 11(1979) str. 217. — J. A. Soldo: Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.–1985.). Ibid., 17(1985) 17, str. 228, 264–265, 327. — D. Zečević: Pučka rukopisna knjiga s kraja 18. stoljeća. Libar »Protiva svakoi zasidi diavaoskoi«. Croatica, 17(1986) 24/25, str. 133–152. — H. G. Jurišić: Duhovni život franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Kačić, 19–20(1987–88) str. 37, 44. — P. Bezina: Srednje školstvo u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Split 1989. — A. Ujević: Imotska krajina. Imotski 1991. — P. Bezina: Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (1735–1993). Split 1993. — Isti: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993. — V. Kapitanović: Rukopisna i knjižna baština Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Makarska 1993, 34–35.
Pejo Ćošković (2002)
