GULIN, Stjepan

traži dalje ...

GULIN, Stjepan, pjesnik (Šibenik, 28. IX. 1943). U Šibeniku je završio gimnaziju 1962, a u Zagrebu studij prava 1967. God. 1968–85. profesor je u Srednjoj hotelijerskoj školi u Zagrebu. Od 1963. piše poeziju, rjeđe prozu i književne kritike te surađuje u književnim časopisima: Dometi, Dubrovnik, Forum, Oko, Republika, Zadarska revija kao i u vjerskim glasilima: Glas katedrale, Sveti Mihovil. G. pripada pjesnicima egzistencijalističkog nasljeđa koji lirski komentiraju načela opstanka. Misaona napetost poezije i težnja ka redukciji pojavnog svijeta na zajedničku osnovu, trajnost i izvornost znače temelje njegove pjesničke poetike dok se istraživalački poticaji i ludizam otkrivaju i u odnosu prema jeziku i stihu (»tehnički« leksik, eliptična sintaksa, fragmentizacija smisaonih struktura). Gulinova metaforika je višeznačna, iracionalna i često hermetična, osobito u prvoj zbirci Kovine, 1978. Poslije teži opuštenijoj asocijativnosti, jednostavnosti i jasnoći iako nije napustio zgusnuti izričaj. Objavio je više zbirki pjesama, a zastupljen je i u nekoliko antologija. Napisao je i nekoliko pjesama za klapsko izvođenje.

DJELA: Kovine. Zagreb 1978. — Istovjetne pjesme. Zagreb 1987. — Protutijekovi. Zagreb 1988. — Ljubavne pjesme. Šibenik 1992. — Riječi. Šibenik 1995. — Mozartissimo. Šibenik 1998.
 
LIT.: B. Maleš: Stjepan Gulin, Metalle. Most, 1980, 3, str. 100. — Isti: Stjepan Gulin. Republika, 39(1983) 7/8, str. 80–81. — N. Jurica: Uzajamnost i samoća. Vjesnik, 47(1987) 13. VI, Pr., str. 17. — T. Maroević: Drage i najdraže. Slobodna Dalmacija, 52(1995) 2. V, str. 18.
 
Tamara Špehar (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GULIN, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 6.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/gulin-stjepan>.