GULJERMO IZ CRESA

GULJERMO IZ CRESA (Guglielmo da Cherso, Guilielmo di Cherso, Viljem Crešanin), papinski legat i misionar (Cres, prva pol. XIII. st. — ?, nakon 1288). U pol. XIII. st. stupio je u hospicij benediktinske opatije na Košljunu, ali je uskoro prešao u Franjevački red. Nakon studija filozofije i teologije u Rimu, držao je predavanja na najuglednijim katedrama Franjevačkog reda. Ugled je stjecao i obavljanjem drugih služba. Papa Nikola IV (1288–92) imenovao ga je svojim ispovjednikom, a kada je egipatski sultan zaprijetio preostalim križarskim kolonijama u Siriji, papa je Guljermu povjerio diplomatsku misiju (prema Š. Ljubiću 1288) sultanu i tatarskom vladaru. Tom prigodom posjetio je G. neka križarska mjesta, ali rezultat je očito izostao, jer je već 1289. pao Tripoli, a 1291. i Akon (Akko), posljednje križarsko uporište. Mnogo više se očekivalo od njegove misije tatarskom vladaru Argonu za kojega je nosio vjerodajnice iz Rima. Za tamošnjeg boravka nastojao je na obraćenju članova vladarske obitelji i u tome je ponešto uspio, jer su neki zakoni protiv kršćana bili ukinuti, ali vojnu pomoć kršćanima i križarima u borbi protiv egipatskog sultana nije dobio. Stariji autori navode da je G. poduzeo novo putovanje u tatarsku zemlju, ali se o tome gotovo ništa ne zna. D. Fabijanić ističe da je tada namjeravao prikupiti statističke podatke o tatarskoj državi, dok I. Ostojić čak tvrdi da je G. »opisao život i rad redovnika u Perziji i tatarskoj zemlji«.