GUMPERT (Gumpertus, Sumpetrus), dedikant (?, potkraj VIII. st. — ?, druga pol. IX. st.). Ime Gumperta, najvjerojatnije franačkog podrijetla, uklesano je na četiri nadvratnika različitih zgrada crkvenoga kompleksa sv. Marte u Bijaćima: jednom s naslovom đakona, dva puta kao prezbitera te, zbog necjelovito sačuvanog natpisa, jednom bez titule. Svi su nadvratnici sačuvani u fragmentima i bili su ugrađeni kao spoliji. Prva su dva i desni dio trećeg natpisa pronađeni za arheoloških istraživanja 1902, a preostali su bili ugrađeni u kasniju crkvu sv. Marte iz XVII. st. te su otkriveni prigodom njezina rušenja 1905. Prvi natpis, † EGO GVMPERTVS DIACON[us], dio je lijevog nadvratnika preklesanoga rimskog stupa s početkom posvetnog natpisa (99x22x32 cm) đakona Gumperta, zaslužnog za gradnju crkvene zgrade. S tim natpisom sadržajno se povezuje natpis na desnom kraju nadvratnika, koji je također isklesan od rimskog stupa, s podatkom o gradnji crkve […ist]O [do]MO FIERI PRECEPI[…] (96x24x31 cm). Drugi natpis na lijevom kraju nadvratnika [ego Gv]MPERTVS PRESBITE[r] (98x20x32 cm) spominje Gumperta sada već kao svećenika, dakle od prvog natpisa na kojem je još đakon, ovo je nešto mlađi natpis. Treći dvoredni natpis na nadvratniku koji je spojen iz dva dijela, EGO GVMP(er)TV[s] [p](res)B(yte)R ISTVM D[o]MVM [fi]ERI ROGAV[i] (112x22x34 cm), također je preklesan rimski stup. Prema Vedrani Delongi, podatak s natpisa odnosi se na izgradnju ranosrednjovjekovne crkve sv. Marte. Svi ti natpisi datiraju se od početka do pol. IX. st., a nalaze se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Četvrti natpis pripada istom crkvenom kompleksu, zagubljen je i također donosi Gumpertovo ime, [Eg]O GVMP(er)TV[s…]. Spomenuti posvetni nadvratnici svjedoče o bogatoj okolini u kojoj nastaju barem četiri zgrade koje u razmjerno kratkom razdoblju daje podignuti Gumpert. Prema drugim natpisima nađenim na istom lokalitetu, u sklopu toga crkvenoga kompleksa bile su još dvije zgrade, dakle bilo je šest zgrada koje su zbog svoje namjene ili značenja na svojim nadvratnicima ovjekovječile imena naručitelja.
LIT.: Š. Ljubić: Biač. Bulletino di archeologia e storia Dalmata, 1(1879) 1, str. 12–15. — F. Radić: Četiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji (Parathalassiji). Ibid., 13(1891) 2, str. 52. — M. Vasić: Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od početka IX do početka XV veka. Beograd 1922, 63–64. — Lj. Karaman: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930, 170–178. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964. — D. Jelovina i D. Vrsalović: Izvještaj revizijskog iskopavanja u Bijaćima. Arheološki pregled (Beograd), 10(1968) str. 173. — R. Mihaljčić i L. Steindorff: Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. Wiesbaden 1982. — Ž. Rapanić: Istočna obala Jadrana u ranom srednjem vijeku. Starohrvatska prosvjeta, S III, 1985, 15, str. 24. — Isti: Predromaničko doba u Dalmaciji. Split 1987. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. — T. Marasović: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji. Split 1994. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. — V. Delonga: Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split 1996. — Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, 1. Zagreb 1997.
Mladen Švab (2002)
