GUTSCHY, Alfons, skladatelj i glazbeni teoretičar (Sisak, 13. IX. 1872 — Zagreb, 29. III. 1948). Glazbenu naobrazbu dobio u školi HGZ u Zagrebu gdje je učio violinu u G. Eisenhutha i R. V. Mosera. Potom studirao arhitekturu u Grazu. Službovao kao financijski inspektor u Zagrebu i usporedo se bavio glazbom. Proučavajući sustav ugađanja tambura, prvi je u Hrvatskoj primijenio troglasni kvintni sustav koji se ustalio oko 1930, a nakon 1945. uveden je i u tamburaški orkestar Radio-Zagreba. Skladao pretežito tamburašku glazbu: pjesme (Majci, Ženska davorija), koračnice, valcere i dr., zatim cikluse popijevaka Iz mladih dana, op. 1 za 1 ili 2 ženska glasa uz pratnju glasovira i 2 violine ili za sastav pregrađenih tambura (1887–93), Iz moje Djedovine, vijenac moravskih pučkih pjesama za mješoviti zbor i orkestar (1893). Napisao brojne obradbe i preradbe (karišike) skladba hrvatskih i inozemnih skladatelja, ponajviše za tamburaške sastave, koje je djelomice objavio u vlastitoj nakladi: Album ilirskih glazbenika, op. 8, 3 sv.; Album za brač I solo uz pratnju glasovira; Veseli tamburaši, zbirka koračnica i plesova, 1903. Objavio priručnik Velika teoretičko-praktična tamburaška škola (Zagreb 1897, 1903³), koji uz 1. Teoretički dio sadržava i 2. Praktični dio s uputama za sviranje i skladbama (obradbama) domaćih i stranih autora. U vlastitoj je nakladi objavio i članke Obći nauk o glazbi s obzirom na tambure, O gradnji pregrađenih tambura, Povijest tambure (s. a.). Pisao o tamburaškom sustavu u Prosvjeti (1898), Hrvatskoj prosvjeti (1917) i Hrvatskoj tamburici (1940).
LIT.: J. Viculin: Za budućnost tamburice. Hrvatska prosvjeta, 5(1918) str. 437–440.
Ivona Ajanović-Malinar (2002)
