GVOZDANOVIĆ

GVOZDANOVIĆ (Gwozdenovith, Quosdanovich), vojnička obitelj. Prema obiteljskoj predaji, podrijetlom iz sjeverne Makedonije, gdje su o. 1460. posjede Turci oduzeli Šišmanu, najstarijem poimence poznatom članu obitelji. Prije 1525. u hrvatske su se krajeve pred Turcima sklonili knez Tomo i brat mu Antun. Tomo je bio kaštelan Klisa 1532. kad su ga zauzeli Mlečani i istaknuo se pri njegovu vraćanju iste godine, a 1538. putovao je u Rim papi Pavlu III. da s njim ugovori oslobođenje Klisa koji su 1537. zauzeli Turci. Vikar bosanskih franjevaca Petar Jurković piše 1540. o toj Tominoj misiji papinu upravitelju u Anconi i Gvozdanovića naziva hrvatskim plemićem i svojim rođakom. Od kapetana P. Kružića dobio je selo Tibole i 1544. još tri posjeda. God. 1531. na Žumberak se doselio vojvoda Resan Šišmanović koji je 1535. od kralja Ferdinanda I. dobio zemlju u Grabru. Kapetan Juraj poginuo je 1578. braneći grad Gvozdansko – po kojemu su se Resanovi potomci nazvali Gvozdanovićima – od Turaka. Graničarski časnici, braća Matija i vojvoda Juraj, uzdignuti su u red hrvatsko-ugarskog plemstva što im je 1588. potvrdio Hrvatski sabor. Juraj je bio zapovjednik Kladuše koju je 1585. morao napustiti, a vojvoda Petar st. bio je zarobljen u borbama oko Bihaća 1689, prodan u roblje i otkupljen 1694. Poručnik Petar ml. borio se u Ratu za poljsku baštinu 1733–35. i Bavarskom ratu 1742, a poginuo je 1757. u Sedmogodišnjem ratu, u bitki kraj Kolína. Pukovnik Leopold (1766–1829) pohađao je Terezijansku vojnu akademiju u Beču 1775–83, istaknuo se u obrani grada Klokoča 1784. i u bitki na rijeci Mincio u Italiji 1814. God. 1809. imenovan je bojnikom, 1815. potpukovnikom i 1820. pukovnikom. Visoku vojnu karijeru postigli su podmaršal → VID i general-bojnik → KARLO PAVAO. Atanazije (o. 1743–1806) studij je u papinskom učilištu Urbanianumu u Rimu 1770–74. okončao doktoratom iz filozofije i teologije. Bio je rektor grkokatoličkih sjemeništa u Zagrebu 1776–79, Beču 1783–84, Egeru 1784–85. i Lavovu 1785–86, vikar križevačkog biskupa T. V. Božičkovića 1777–96, bjelovarski arhiđakon od 1786, kapitularni od 1793. i od 1796. generalni vikar Križevačke biskupije, 1797. biskupov zamjenik te 1803–06. prisjednik Sudbenog stola Križevačke županije. Suci su bili Petar (rođ. o. 1783), koji je školovanje u Zagrebu završio studijem prava 1801–03. i potom službovao uglavnom u Požeškoj županiji, Pavao, koji je također školovanje završio u Zagrebu studijem prava 1812–13. i potom službovao u Zagrebu, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji te bio članom utemeljiteljem Matice hrvatske, i Tomo, koji je nakon studija u Zagrebu 1811–15. bio sudac u više mjesta te predsjednik Zemaljskog suda u Rijeci, savjetnik Banskog stola u Zagrebu 1852–53. i predsjednik Županijskog suda u Osijeku 1855–56. Janko, koji je u Zagrebu završio pravo 1833, postao je odvjetnikom i najdulje radio u Karlovcu (1845–65). God. 1848. ban J. Jelačić imenovao ga je članom odbora za izradbu i popravak građanskoga, mjenidbenog i zaglavnog zakonika. Neko vrijeme bio članom Hrvatskog sabora te članom utemeljiteljem Matice hrvatske. Svećenik Ilija u Zagrebu je završio gimnaziju, studirao filozofiju 1828–35. i pravo 1835–36. te u grkokatoličkom sjemeništu u Beču 1837–41. teologiju. God. 1842. postao tajnikom i ceremonijarom križevačkog biskupa G. Smičiklasa, 1843. imenovan nadstojnikom nauka u grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, župnikom u Mrzlom Polju bio 1843–45. Umro od posljedica ranjavanja 29. VII. 1845. na Markovu trgu kao jedna od srpanjskih žrtava. Ivan je završio gimnaziju u Zagrebu 1862, potom bio učitelj u Gornjogradskoj gimnaziji i predavao uglavnom prirodopis do 1870. kada je kao namjesni učitelj prirodoslovlja prešao u Više gospodarsko učilište u Križevcima i do 1876. predavao fiziku, mineralogiju, geologiju, tloznanstvo, botaniku i klimatologiju. Dragutin (1827–1901) dodao je prezimenu pridjevak Grabarski. Po svršetku studija prava u Pečuhu, službovao u Požegi, Kutini i Suhopolju te bio veliki sudac u Virovitici. God. 1873–80. pridijeljen Sudbenom stolu u Zagrebu, a 1884. imenovan velikim županom Požeške županije. Njegova je kći operna pjevačica → MARIJA. Sin Dragutin završio je 1869. gimnaziju u Zagrebu i pravo studirao u Beču. Kupio posjed Stražeman kraj Požege i posvetio se gospodarstvu. Skupio i prepisao građu o obitelji Gvozdanović. Naslov njegova neobjavljenog rukopisa glasi: Zbirka dokaznica, isprava, povelja, pisama o zakonskom porijeklu genealogijskih rodoslovlja, o potomstvu, o grbovima kao i drugih različitih vijesti koje se tiču i odnose na plemenitu obitelj Gvozdanović ili Šišmanović. Potomci žive i u XX. st.