GYULAY, Ivan (Giuliano, Joannes; János), slavonski banovac (?, na poč. druge pol. XV. st. — ?, prije 1515). Bio je pouzdanik slavonskog bana Ivaniša Korvina koji ga je doveo u Hrvatsku i 1495. postavio za jednog od slavonskih banovaca. Te je godine bio banovac s Bernardom Turóczyjem a 1496. sa Stjepanom Bradačem. Budući da nije bio rođen niti je imao posjede u Slavoniji, njegovu izboru usprotivili su se hrvatski staleži na saboru u Križevcima te je ban ispravom od 26. IV. te godine obećao da ubuduće neće imenovati strance svojim zamjenicima. God. 1496. zapovijedio je ban banovcima, Gyulayu i Bradaču, i drugim svojim ljudima da na svojim posjedima ne ubiru nikakvih daća od zagrebačkih trgovaca, a nakon pobjede nad Turcima u blizini Jajca potkraj 1500. ili na poč. 1501. postavio je Gyulaya za zapovjednika posade i privremenog upravitelja grada Jajca. Darovnicom bana Ivaniša G. je 1503. uvećao svoje posjede dobivši Vinicu, Trakošćan i Kamenicu. Ponovno se spominje 1511. kao pobirač tridesetine zajedno s Tomom Széchyjem. Imao je sinove Stjepana (umro 1542) i Wolfganga, zagrebačkog biskupa. Obitelj izumire 1567.
LIT.: I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 58. — E. Laszowski: Grad Vinica. Prosvjeta, 7(1899) 14, str. 437–438. — Ć. Truhelka: Kraljevski grad Jajce. Povijest i znamenitosti. Sarajevo 1904, 27. — V. Klaić: Hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljeću i prvoj četvrti XVI. stoljeća (1409–1526). Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 8(1905) str. 138–139. — L. Thallóczy i S. Horváth: Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarum, banatus, castrum et oppidum Jaycza (1450–1527). Monumenta Hungariae historica, 40. Budapest 1915. — L. Thallóczy: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450–1527. Zagreb 1916, 146. — Đ. Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 87–88. — Isti: Hrvatsko zagorje. Zagreb 1974, 140. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1980, str. 250–251, 262, 277; 5. str. 17–18, 48. — A. Sekulić: Wolfgang Vuk Gyula 1548–1550. U: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb 1995, 243.
Pejo Ćošković (2002)
