HADROVIĆ, plemićka obitelj podrijetlom iz Vinodola. U XVII st. njezini su se pripadnici doselili u selo Visoko u podnožju Kalnika. Prezime im je u dokumentima zabilježeno u oblicima Hadrovich, Hadrowich, Hadroich i Hadroicz, a nosili su pridjevke Vinodolski, Bribirski i Gornjovisočki. Dio obitelji nastanio se u Zagrebu i njegovoj okolici, oko Bistre i Zaprešića, te manjim dijelom oko Jastrebarskog. Premda se potkraj XVI. i na poč. XVII. st. prezime H. spominje u Varaždinu, prvi je poznati član obitelji Matija zabilježen u Potvrdnici prava kalničkih plemenitaša koju je 29. X. 1646. izdao kralj Ferdinand III. Matice krštenih i vjenčanih župe Brdovec iz 1706. spominju Franju i njegovu ženu Barbaru iz Gorice te Katarinu 1729. i 1736. Josip je 1730–33. bio pitomac Hrvatskoga kolegija u Beču. Plemićki list i grb s pečatom dodijeljen je 1711. Gašparu (umro prije 1741), plemićkom sucu Zagrebačke županije 1710, 1712–13. i 1715. Njegov sin Franjo (umro 11. IV. 1767) s majčine je strane bio u srodstvu sa zagrebačkim biskupom J. Branjugom, koji mu je darovao posjed Jales kraj Bisaga. Natjecao se i bio biran u mnoge javne službe: zagrebački je gradski prisjednik 1748, kandidat za malog suca zagrebačke općine 1749, senator 1753, gradski kapetan 1757–60. te blagajnik Križevačke županije 1766. Njegova žena Ana (umrla 1788), sestra B. A. Krčelića, upisana je 1769. kao vlasnica kuće na današnjem Trgu bana Jelačića, kbr. 2 u Zagrebu. Franjin sin Antun (umro prije 1797) zagrebačkim građaninom postaje 1768; gradski je prisjednik, podbilježnik i bilježnik Križevačke županije, a 1777. potvrđen je kao privremeni profesor domovinskog prava na Pravnom fakultetu zagrebačke Kraljevske akademije znanosti. God. 1781. jedan je od saborskih kandidata za protonotara kraljevine, 1782. podžupan Križevačke županije, 1783. saborski ablegat kod ustoličenja bana Franje Esterházyja, 1790. kraljevski referendar, 1793. dvorski savjetnik i referendar kraljevske kancelarije. God. 1793. zabilježen je kao vlasnik spomenute kuće u Zagrebu, a njegove sestre Alojzija i Magdalena naslijedile su 1778. Krčelićevo imanje na području današnje Ilice, kbr. 31–37. Gabrijel (17. VII. 1820 — 22. III. 1908) je 17 godina bio kapelan u Ravenu kraj Križevaca te potom dugogodišnji župnik (do 1891) u Visokom. Od 1863. bio je član Društva za povjesnicu jugoslavensku, a 1864. jedan od utemeljitelja JAZU te do smrti prisjednik Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu. Njegov brat Martin imao je sinove Mirka i Josipa (7. I. 1856 — 6. I. 1927), svećenika, od 1915. zagrebačkoga kanonika. Bio je mecena A. Radića. Kao polaznici Kraljevskoga plemićkoga konvikta u Zagrebu spominju se 1838/39. Jakov, 1852. gradski sudac u Križevcima, 1866/67. Koloman, poslije zagrebački gradski senator, 1876/77. skladatelj, orguljaš i zborovođa → STJEPAN i 1878/79. Janko (umro 1909), kasniji bilježnik u Kalju, Vojakovcu i Gradecu kraj Križevaca. On je 1895. bio upravitelj novoutemeljene općine Jelenje. Njegova su djeca bili Štefanija, redovnica i profesorica, Nikola, član banske uprave u Zagrebu, Anka i Dragan, odvjetnik, koji je 1941. imenovan povjerenikom Plemenite općine Turopolje. Na poč. 1942. članom je Hrvatskoga državnog sabora i velikim županom Velike župe Gora sa sjedištem u Petrinji; 1943. postavljen je za velikog župana Velike župe Sana i Soli u Banjoj Luci gdje je iste godine ubijen u atentatu. U Zagrebu je 1910-ih djelovala učiteljica Zora, a u Svetom Ivanu Zelini 1930-ih liječnik Gabro. Potomci obitelji žive i danas; nastanjeni su pretežito oko Zagreba i Križevaca.
LIT: Obitelj. — Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije Zagreb 1894–1912. — Kraljevski plemićki konvikat u Zagrebu 1796–1896. Zagreb 1896, 23. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 59. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 308–309. — V. Noršić: Genealoški podaci o plemićkim obiteljima iz matice župe Brdovec. Vjesnik Kr. državnog arkiva, 8(1939) str. 146–147, 155, 158, 161, 167. — Zaključci Hrvatskog sabora, 2–5. Zagreb 1958–1966; 7. 1970. — L. Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. — Ista: Povijesni spomenici grada Zagreba, 21. Zagreb 1975. — S. Krivošić: Baltazar Adam Krčelić (1715–1778). Rad JAZU, 1978, 375, str. 120–123, 129, 134, 160–162. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — J. Adamček i dr.: Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću. Zagreb 1985. — D. Pavličević: Hrvatske kućne zadruge. Zagreb 1989. — Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, 1–3. Varaždin 1990–1992. — S. Krivošić: Šenkovec – kao mjesto rođenja hrvatskog povjesničara Baltazara Adama Krčelića. Zaprešićki godišnjak, 5(1995) str. 63–64. — F. Buntak: Povijest Zagreba. Zagreb 1996, 438. — K. Dočkal: Hrvatski kolegij u Beču 1624–1784. Wien—Zagreb 1996. — L. Dobronić: Kalnički plemenitaši. Križevci 1998. — Gašpar. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1. Zagreb 1985. — Franjo. — M. Mesić: Korespondencija Krčelićeva i nješto gradje iz njegove velike pravde. Starine, 1876, 8, str. 121, 130. — Z. Herkov: Služba gradskog dekana u prošlosti grada Zagreba. Zagreb, 6(1938) 10, str. 325–326. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Antun. — V. Bayer: Osnivanje Pravnog fakulteta u Zagrebu (1776) i njegovo definitivno uređenje (1777). Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 19(1969) 2, str. 242. — Zaključci Hrvatskog sabora, 9. Zagreb 1974. — Gabrijel. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 2. Zagreb 1988. — Josip. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Arhivu HAZU, str. 1057–1058) – Josip pl. Hadrović Vinodolski. Katolički list, 78(1927) 2, str. 25–26. — M. Marenčić: Uspomena na stare drugove. Moje drugovanje sa Josipom pl. Hadrovićem, drom Antunom Bauerom i drom Antunom Radićem. Hrvatska straža, 11(1939) 132, str 7. — Mirogoj. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 1987, 140.
Iva Mandušić i Zrinka Pešorda (2002)
