HADŽI DINIĆ, Miloš

HADŽI DINIĆ, Miloš (Dinić Hadži, Hadži; Emil, Mihailo, Miša), glumac i redatelj (Beograd 14. IV. 1861 — Novi Sad 27. IX. 1941). U Beogradu je završio tri razreda gimnazije. Glumačku karijeru započeo 1880. u Karlovcu u putujućoj trupi Đ. Protića nastupavši i u sezonama 1894/95. i 1905/06. God. 1881, pa zakratko 1896. član je putujućega kazališta F. Iličića, prvi stalni angažman u novosadskome Srpskom narodnom pozorištu (SNP) dobiva 1882–85, gdje najprije glumi a potom režira (1896–1900, 1909–14, 1918–28). U međuvremenu član je beogradskoga Narodnog pozorišta 1885–87, u dva navrata vodi vlastito putujuće kazalište (1892–94, 1900–03), 1905/06. nastupa i u putujućem kazalištu »Srbadija« D. Nišlića, potkraj 1906. prvi redatelj Pozorišnoga društva »Dragoš« u Sarajevu, a u sezoni 1906/07. upravnik je šabačkoga Gradskog pozorišta. U sezoni 1895/96. angažiran na poziv S. Miletića u zagrebačkom HNK, debitiravši ulogom Raoula u Grenet-Dancourtovoj šali Tri žene za jednog muža, potom tumačio Mornara (I. Vojnović, Ekvinocij), Leonara (V. Sardou, Gismonda), Žarkovića (H. Dragošić, Siget), Charleyja (B. Thomas, Charleyeva tetka), Dugačkoga (J. Rorauer, Sirena). Prvi je stalno angažirani redatelj gotovo svih predstava tek osnovanoga osječkog HNK (1907/08), postavivši te sezone Fedoru i Dobre prijatelje Sardoua, Nervozne žene E. Bluma i R. Tochéa, Neprijatelja puka i Sablasti H. Ibsena, Gospodina Alphonsa A. Dumasa sina, Madame Bonivard A. Bissona i A. Marsa, Lokalnu željeznicu L. Thome, Mrlju koja čisti J. Echegaray y Eizaguirrea, Sirotu djevojku L. Krena i K. Lindaua, Crainquebille A. Francea, Pričuvnikovu ženidbu H. A. Durua i H. C. Chivota, Ima li što za carinu? C. M. Hennequina i P. Vébera, Tri žene E. Grenet-Dancourta, U civilu G. Kadelburga, Zemlju K. Schönherra, Zazu R. Bertona i C. Simona, Našu djecu B. Nušića, Nepoštenjake G. Rovette, Kradljivca H. Bernsteina, Domišljatog Anatola Hennequina i G. Duvala, Sherlocka Holmesa C. Doylea, a potom i djela hrvatskih autora: Graničare J. Freudenreicha, Posljednje Zrinjske Dragošića, Suzu P. Petrovića Pecije, Proljetno jutro M. Ogrizovića, Vojnovićevu Smrt majke Jugovića, Ustrijelit ću se! Marije Jurić-Zagorke te Zlatarovo zlato A. Šenoe. Glumačku osobnost napose izrazio u karakternim i komičnim ulogama: Polonije, Malvolio, Gobbo, Oswald (W. Shakespeare, Hamlet, Na Tri kralja ili kako hoćete, Mletački trgovac, Kralj Lear), Delobelle (A. Belot, Fromont junior i Riesler senior), Fouché (Sardou i É. Moreau, Madame Sans-Gêne), Đavo (F. Molnár, Đavo), Jourdain (Molière, Građanin plemić), Toma, Jovanče Micić, Jevrem, Jerotije (Nušić, Svijet, Put oko svijeta, Narodni poslanik, Sumnjivo lice). Za I. svjetskoga rata zatočen u Jászberényu, potom radi na ponovnoj uspostavi novosadskoga SNP djelujući 1919. i 1921. kao v. d. upravnika kazališta, umirovljen 1928.