HADŽISELIMOVIĆ, Dževdet

HADŽISELIMOVIĆ, Dževdet, psiholog (Kotor Varoš, 30. I. 1940). Završio srednju vojnu pomorsku školu u Lovranu 1959. i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970. te do umirovljenja 1997. radio kao školski psiholog, odn. prosvjetni savjetnik – psiholog u Crikvenici, Rijeci i Puli. Za Domovinskog rata i nakon njega vodio Koordinacijski odbor za psihosocijalnu adaptaciju prognanika i izbjeglica u Istri te bio supervizorom SOS-telefona u Puli, gdje i danas radi kao voditelj psihološkog savjetovališta Društva »Naša djeca« i sudski vještak. Bavi se razvojnom i pedagoškom psihologijom, psihologijom ličnosti, psihometrijom i dokimologijom, napose odnosom djece s umjetnošću i javnim medijima te istraživanjem spremnosti za školu. Uz priručnik za otkrivanje poremećaja u čitanju i test spremnosti za školu, objavio znanstvene i stručne radove u publikacijama Pogledi i iskustva u odgoju i obrazovanju (1974–75), Obrazovanje i rad (1979–80, 1984, 1986–88), Umjetnost i dijete (1979), Radovi Pedagoškog fakulteta u Rijeci (1983, 1985–86), Naše teme (1984), Jurina i Franina (kalendar, 1985–87), Scuola nostra (1985), Individualizacija i selekcija u obrazovanju (Rijeka 1986), Radovi Instituta za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1991), Godišnjak Zavoda (Odsjeka) za psihologiju u Rijeci (1993–94), Terminator ili mali princ? (Zagreb—Pula 1999) i Djecu se ne smije tući, zar ne? (Zagreb 1999). Surađivao u izdanjima Festivala djeteta u Šibeniku (1984, 1987), povremeno pisao u Školskim novinama, Glasu Istre, Vjesniku i Danasu te nastupao u obrazovnim emisijama na lokalnim radio i TV postajama. Od 1999. prvi je predsjednik Društva psihologa Istre.