HAGENAUER, Ljudevit

HAGENAUER, Ljudevit, trgovac poduzetnik i političar (Zagreb, 15. III. 1842 — Zagreb, 8. XI. 1928). Podrijetlom iz obitelji kojoj su se pripadnici iz pokrajine Alsace doselili u Hrvatsku potkraj XVIII. st. Gimnaziju polazio u Zagrebu, a užarski obrt izučio u oca Dragutina. Napustivši obrt, otvorio je 1868. trgovinu užarskom robom, mrežama za ribolov i ostalim ribarskim potrepštinama, prepustivši vođenje obrta ocu i bratu. Oko 1870. preuzeo i trgovinu brašnom i mješovitom robom, koju je proširio i vodio do 1899. Obogativši se trgovinom, 1875. sagradio je u Novoj vesi, kbr. 86, tvornicu octa i prvu parnu pecaru rakije upravljajući njome do 1902. Svoje užarske proizvode izlagao je na prvoj Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj izložbi 1864. u Zagrebu i bio članom povjerenstva za ocjenjivanje izložbenih proizvoda. Na svjetskoj izložbi u Beču 1873. samostalno je izlagao ribolovne naprave, posebice mreže, te bio odlikovan znakom Viribus unitis, zlatnom, srebrnom i s nekoliko brončanih medalja, a 1882. na Gospodarskoj izložbi u Trstu nagrađen je za izloške ribarske i lovačke opreme. Sudjelujući 1891. na Gospodarsko-šumarskoj jubilarnoj izložbi u Zagrebu izložio je svoju automatsku napravu za hranjenje riba i druge proizvode namijenjene ribolovu. Radio je na unapređenju ribogojstva uzevši 1888. u zakup staro korito rijeke Save gdje se bavio oplodnjom plemenitih vrsta riba. God. 1894. postao je vlasnikom ugljenokopâ te eksploatirao posebice lignit u Vidovcu kraj Čučerja, Sesvetskom Kraljevcu i Konjščini. Bio je počasni građanin grada Zagreba, mjesni sudac te član ravnateljstva Prve hrvatske štedionice i Prve hrvatske radničke tiskare. — U političkom životu pripadao je Stranci prava. Bio je prvi predsjednik njezina Građanskoga kluba te među zagrebačkim izbornicima koji su 1884. prvi poduprli Starčevićevu kandidaturu za izbor u gradsko poglavarstvo. Nakon raskola pravaša 1895. pristupio je Frankovoj grupi. Na izborima za Hrvatski sabor 1897. nije uspio pobijediti mađaronskoga kandidata, no na izborima za 1898. i 1901. izabran je u gradsko zastupstvo, gdje se borio za prava i bolji položaj trgovaca i obrtnika. Po obnovi političkih klubova, koje je zabranio Khuen-Héderváry, 1907. je postao predsjednikom starčevićanskoga (frankovačkog) kluba u Zagrebu. Nakon I. svjetskog rata bio je privržen frankovački orijentiranoj Hrvatskoj stranci prava.