HAJDIĆ, Pavao, iseljenički djelatnik (Babino Polje na Mljetu, 9. X. 1860 — Chicago, 25. IV. 1937). Iselio se u SAD 1885. te živio u Chicagu, gdje je s brojnom obitelji vodio poznatu restauraciju. Već 1887. jedan je od utemeljitelja kulturnog društva Hrvatska sloga. Također je član Narodne hrvatske zajednice (NHZ), najveće iseljeničke organizacije u svijetu; prvo je bio u Nadzornom odboru, a 1906–08. njezin je dopredsjednik. Za glavnog predsjednika izabran je u rujnu 1908. te na toj dužnosti ostao je četiri godine. H. je preuzeo vođenje NHZ u vrijeme financijske krize u SAD, koja se nepovoljno odrazila i na rad Zajednice, razjedinjene i nesuglasicama u vodstvu. U vrijeme predsjednikovanja reorganizirao je rad i konsolidirao redove Zajednice usmjerivši je kao općehrvatsku organizaciju u SAD i Kanadi, koja slijedi ideje i program američkog fraternalizma te djeluje kao dio zajednice američkih dobrotvornih organizacija. Prema Hajdiću, NHZ nije samo osiguravajuća ustanova nego nacionalna i domoljubna organizacija američkih Hrvata, koja se brine o nacionalnim interesima hrvatskog naroda u SAD i Hrvatskoj. Budući da se njezino članstvo sastoji gotovo isključivo od radnika, ona je aktivna i solidarna s drugim organizacijama u američkome radničkom pokretu.
LIT.: Pavao Hajdić (nekrolog). Zajedničar (Pittsburgh), 32(1937) 19, str. 4. — Smrt bivšeg predsjednika N.H.Z. Svijet (New York), 26(1937) 9419, str. 2. — I. Dabelić: Mljećani u Americi. Dubrovnik 1993. — I. Čizmić: Povijest Hrvatske bratske zajednice 1894–1994. Zagreb 1994, 80, 85–87, 93. — I. Smoljan: Sto godina Hrvatske bratske zajednice. Zagreb 1994.
Ivan Čizmić (2002)
