HAJDINJAK, Andrija

HAJDINJAK, Andrija (Hajdenak, Hajdenjak, Hajdinak), gimnastički pedagog i publicist (Preloščica kraj Siska, 16. VIII. 1847 — Zagreb, 14. XI. 1885). U latinskim matičnim knjigama prezime mu je zabilježeno u liku Hajdinyak; sam se različito potpisivao. Realku polazio u Petrinji, učiteljsku školu završio u Zagrebu 1868. Službovati započeo kao učitelj hrvatskoga jezika u Izrealitskoj školi u Zagrebu 1868–71, potom je do 1873. privremeni učitelj u Karlovcu. Vrativši se u Zagreb, namjesni je učitelj u Donjogradskoj školi, a godinu dana kasnije imenovan je pravim učiteljem u Vježbaonici, spojenoj s Učiteljskom školom. Surađivao je s Miroslavom (Friedrichom) Singerom, prvim učiteljem tjelovježbe u Zagrebu, organizirajući 1874. prve tjelovježbene tečajeve za učitelje pučkih škola. Kada je 1875. tjelovježba postala obveznim predmetom u pučkim i građanskim školama, prionuo je izradbi prvih tjelovježbenih priručnika i usustavljivanju nazivlja: Tjelovježba u pučkoj školi (1875), Njemačko-hrvatsko nazivlje za tjelovježbu i Nazivlje za mačevanje (1875). Njegove hrvatske prevedenice odlikuje dobro poznavanje pučkoga jezika i smisao za rječotvorje. God. 1878. s F. Hochmanom pokreće polumjesečno glasilo za tjelovježbu Sokol, prvi športski list u Hrvatskoj. Iste je godine među osnivačima Saveza jačalačkih društava hrvatskih i slovenskih, a 1874. bio je među utemeljiteljima Hrvatskoga sokola. Pisao je o tjelovježbi, kretanju, uređenju školskih tjelovježbenih prostorija, nedostatcima modernoga odgoja, o utjecaju obitelji, doma i škole na odgoj mladeži, o školstvu u drugim zemljama, napose o obrazovanju žena (Izvještaj karlovačke niže pučke dječje škole, 1870–71; Školski prijatelj, 1873–75; Napredak, 1874, 1876, 1880; Hrvatski učitelj, 1877). Priređivao je popularno-poučna izdanja za djecu i mladež (Pomorčice, Zagreb 1875), a u knjižici Djetinje sigre za mladež obojega spola (1878) skupio 28 domaćih i 128 stranih igara, dodavši nekima i note. Sastavio je Njemačko-hrvatsko nazivlje pri podučavanju ženskoga ručnoga posla u pučkih i građanskih školah (Zagreb 1877). Promicao je ovčarstvo (Dragoljub, 1885) i uzgoj domaće peradi (Domaća perad ili živad, Zagreb 1884). Uređivao je šaljivi list Vrebac (1872) te skupljao pučke prigodnice, koje je pod pseudonimom Andrija Šimunović objavio u knjizi Hrvatski nazdravičar (Zagreb 1879). U literaturi se navodi da je 1880. pod pseudonimom Marija Svetoljuba tiskao knjige Ljubavna dopisivanja i Cvieće i ljubav. Bio je stalnim suradnikom političkoga lista Narod u pol. 1880-ih. Preveo je 1876. na hrvatski raspravu švicarskoga liječnika A. Treichlera Uzroci kratkovidnosti učenika. Potpisivao se i inicijalima A. H.