HAJDUKOVIĆ, Filip

HAJDUKOVIĆ, Filip, zborovođa i glazbeni pisac (Ivanovčani kraj Bjelovara, 28. IV. 1878 — Zagreb, 12. IX. 1961). Pohađao gimnaziju u Varaždinu, a 1896–98. nadbiskupski licej u Zagrebu te u sjemeništu pjevao u Glazbenom pjevačkom društvu »Vijenac«. Nakon svršetka bogoslovije 1902, poslao ga je kanonik i rektor sjemeništa G. Baron na studij u Regensburg, tada glavno središte cecilijanskog pokreta obnove crkvene glazbe, gdje je pohađao Školu za crkvenu glazbu. God. 1904. bio je u Rimu na kongresu liturgijskog pjevanja, koji je sazvao papa Pio X. radi obnove izvornoga gregorijanskog pjevanja. Iste godine svršava studij i vraća se u Zagreb gdje dobiva službu kapelana u župi sv. Ivana. Uz to je pjevao u katedralnom zboru i predavao harmoniju u na bogosloviji. God. 1905. imenovan je zamjenikom dotadašnjega glazbenog ravnatelja zagrebačke katedrale F. Kostanjevca, a nakon njegova umirovljenja 1906, postao je stalni regens chori. Obnašao je tu dužnost do umirovljenja 1942. Hajdukovićevo djelovanje obilježeno je načelima cecilijanskog pokreta kojemu je bio jedan od začetnika i nositelja u Hrvatskoj. S F. Duganom st., M. Novakom i M. Zjalićem utemeljio je 1907. časopis Sv. Cecilija i Cecilijino društvo Hrvatske, u kojemu je bio član upravnog odbora i predavač na tečajevima. Nadasve je zaslužan za uređenje liturgijskog pjevanja prema načelima cecilijanizma u zagrebačkoj prvostolnici. Kao glazbeni ravnatelj već je 1906. uveo gregorijansko pjevanje u strogo liturgijskom duhu. Kao vrstan znalac vokalne tehnike i zbornog pjevanja katedralni je zbor uzdignuo na visoku umjetničku razinu. Također je 1904. osnovao i odgojio dječački zbor, koji je 1908. potvrđen stalnim zborom katedrale. Na repertoaru je, uz liturgijsko pjevanje, njegovao crkvene skladbe od polifonih majstora (G. P. da Palestrina) do suvremenika (L. Ebner, M. Haller, L. Perosi, J. Rheinberger), nastojeći što više izvoditi djela hrvatskih autora, F. Dugana, F. Kolandera, F. Lučića i dr. Jedan od najvećih uspjeha katedralnog zbora bila je izvedba Palestrinine Misse brevis u bečkoj crkvi St. Peter am Graben 1912. prigodom Euharistijskoga kongresa. H. je objavljivao članke, pretežito u svezi s reformom crkvene glazbe u cecilijanskom duhu, u časopisima i novinama Katolički list (1903, 1906–08, 1911, 1914, 1917, 1919), Hrvatstvo (1905–06), Sv. Cecilija (1907–11, 1913, 1929, 1940), Danica (1909) i Koledar hrvatskoga katoličkoga narodnoga đaštva (1909–10). U Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb 1934) objavio je dva priloga: Razvitak crkvenog pjevanja i Vođenje pjevačkih zborova. Skladbe Justus ut palma i Tantum ergo za mješoviti zbor u homofonom slogu tiskao je u Sv. Ceciliji (1910, br. 6/7). Sastavio je i objavio priručnik za pjevanje psalama Psalterium parvum ili Uzorak za pjevanje psalama s notama i potankim uputama (Zagreb 1905).