HALPER SIGETSKI, Eduard

traži dalje ...

HALPER SIGETSKI, Eduard (Slavoljub), pravnik i dobrotvor (Škarićevo kraj Krapine, 14. XII. 1824 — Škarićevo, 23. VIII. 1877). Sin je kotarskog predstojnika Nikole. Gimnaziju polazio u Szombathelyu, Nagykanizsi i Zagrebu, gdje 1843. završava Pravoslovnu akademiju i postaje zaprisegnuti bilježnik u odvjetničkoj pisarnici Franje Novaka. God. 1845. M. Lentulaj »upravitelj županske časti« u Varaždinu, imenovao ga je začasnim podbilježnikom pa kotarskim pristavom županijske skupštine. Tu dužnost obnaša do proljeća 1848. kada ga banski povjerenik Škender Šimunčić imenuje privremenim kotarskim sucem u Međimurju. God. 1850. položio je odvjetnički ispit. U svibnju 1854. imenovan je upraviteljem kotarskog suda u Zlataru, ali kada je uskoro zbog svojih rodoljubnih nazora koje nije tajio još od 1848. pridijeljen sudbenom stolu u Križevcima, odbija premještaj i povlači se na svoj posjed Škarićevo. Nakon pada ministra A. Bacha, na poč. 1861. na županijskoj skupštini u Varaždinu premoćno je, među više kandidata, izabran županijskim kotarskim sucem u Malom Taboru, a od 1864. službuje kao sudac u Pregradi. Po uspostavi ustavnog stanja priklanja se pravašima A. Starčeviću i E. Kvaterniku. Radi dobivanja dozvole za pokretanje i izdavanje pravaške Hervatske u siječnju 1871. polaže veću svotu kao kauciju, koju gubi obustavom njezina izlaženja. Te godine zbog izmijenjenog izbornog zakona prilaže zemljišni posjed i novac potreban za Starčevićevu kandidaturu. U jesen 1871, za bana K. Bedekovića, zbog javno istaknutoga pravaškog stajališta prigodom saborskih izbora ponovno je premješten u Križevce. H. odbija premještaj i povlači se na svoj posjed. Suvremenici su ga ocjenjivali kao uzornog suca a istaknuo se prigodom provođenja travanjskog reskripta 1848. o oslobođenju seljaka. Stavši na njihovu stranu stekao je više neprijatelja među plemstvom kojemu je i sam pripadao. U Muzeju grada Zagreba i Arhivu HAZU sačuvana su pisma koja su mu pisali Starčević i Kvaternik i koja su izvor za potpunije poznavanje njihovih političkih pogleda i stajališta, napose u sudbonosnoj 1871.

LIT.: Vjekopis i pogreb Eduarda Halpera. Primorac, 5(1877) 109, str. (2–3). — I. R.: Eduard Halper. Hrvatska vila, 1(1882) 3, str. 60–62. — A. Makanec: Katastrofa od 29. srpnja 1845. na Markovu Trgu. Jutarnji list, 20(1931) 6996, str. 11. — J. Šimrak: Ante Starčević i Eugen Kvaternik uoči rakovičke bune. Hrvatska straža, 8(1936) 49, str. 3–4; 210, str. 6. — J. Šidak: Dva priloga hrvatskoj povijesti od 1868–1871. Historijski zbornik, 19–20(1966–67) str. 341, 346–352, 360–368. — E. Kvaternik: Politički spisi. Zagreb 1971. — M. Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973. — J. Horvat: Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 2. Zagreb 1980, 412, 415. — J. Šidak: Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti. Zagreb 1981. — Z. Kulundžić: Odgonetavanje »zagonetke Rakovica«. Zagreb 1994. — M. Gross: Izvorno pravaštvo. Zagreb 2000.
 
Mladen Švab i Stjepan Laljak (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HALPER SIGETSKI, Eduard. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/halper-sigetski-eduard>.