HAMAR, Ljubica, rođ. Benchinich, pjevačica, sopran (Opatija, 27. IX. 1927). Polazila Muzičku školu u Rijeci 1946–47, pjevanje učila privatno u Nade Auer; poslije se usavršavala u Zagrebu u Marije Borčić. Sa suprugom Emilom 1946–55. angažirana u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«, najprije kao članica opernog zbora; 1951. debitirala solistički, ulogom Mi u Zemlji smiješka (F. Lehár) i otada tumačila srednje i manje operne i operetne uloge. God. 1959–61. solistica je zagrebačkoga kazališta »Komedija«, a od 1962. do umirovljenja 1992. članica opernog zbora HNK. Ostvarila je repertoar od stotinjak uloga među kojima su Sofija (J. Massenet, Werther), Annina i Paž (G. Verdi, Traviata i Rigoletto), Amor (C. W. Gluck, Orfej i Euridika), Pastirica (M. Koludrović, Miljenko i Dobrila), Susjeda (D. Šostakovič, Moskva Višnjevka), Pere (I. Lhotka Kalinski, Pomet), Valencienne (Lehár, Vesela udovica) i Almette (I. Tijardović, Mala Floramye). Kritičari su isticali svježinu i čistoću njezina lirskog soprana te jasnoću dikcije.
LIT.: Lu. Ma.: Seconda rappresentazione de »Il paese del sorriso«. La Voce del popolo, 7(1950) 31. XII, str. 2. — (r): Con il »Werther« Manosevski ha celebrato il giubileo. Ibid., 10(1953) 18. IV, str. 3.
Antun Petrušić (2002)
