HANDEL, Erasmus von (Erazmo), dalmatinski namjesnik (dvorac Mirskofen kraj Landshuta, 2. VI. 1860 — Salzburg, 6. VI. 1928). Polazio Theresianum u Beču. Započeo raditi u državnoj službi 1882. kao namjesnički perovođa u Trstu. God. 1887. upravlja Kotarskim poglavarstvom u Puli i Pazinu, a potom prelazi u Ministarstvo unutarnjih poslova. U zakonodavnom odsjeku prezidijalnog ureda Ministarstva od 1890. upravlja izbornim poslovima za Carevinsko vijeće i pokrajinske sabore. U ožujku 1902. imenovan dalmatinskim namjesnikom. Iako prvi koji je namjesničku dužnost obnašao kao građanska osoba, H. je nastavio germanizatorsku politiku većine svojih prethodnika, mahom vojnih dužnosnika. Nije uspio gospodarski unaprijediti pokrajinu. Nastojeći uvesti njemački jezik kao uredovni u upravu i dovodeći njemačke činovnike na odgovorna mjesta, izazvao je jedinstven otpor dalmatinske političke javnosti. Njegove »jezične punktacije« iz 1903, kojima je pokušao uvesti uredovanje njemačkim jezikom između nižih i viših upravnih organa, odbili su svi dalmatinski saborski klubovi. Vrhunac sukoba izbio je nakon Handelove izjave 14. VII. 1904. o nepostojanju poštene riječi u Dalmatinaca, nakon koje su saborski zastupnici zajedničkom izjavom od 6. X. odbili obavljati zastupničke dužnosti dok namjesnik ne odstupi s položaja. Unutarnju istragu koju je o toj stvari pokrenuo austrijski ministar-predsjednik E. Körber i uopće čitavu »namjesničku aferu« dobrim je dijelom inicirao i održavao dalmatinski oporbeni tisak, u čemu su se posebice isticali zadarski Narodni list i splitsko Jedinstvo, a nije zanemariva ni uloga J. Biankinija u njoj. Kako je bečka vlada podupirala namjesnika, sukob je potkraj studenoga nastavljen debatom u Carevinskom vijeću, a potom i odlukom o povlačenju zastupnika iz svih organa zemaljske samouprave, odn. potpunom bojkotu Namjesništva. Afera je zadobila velik publicitet i u Rijeci, Zagrebu, Osijeku i drugdje, a H. je, postavši metom novinskih napisa i glavnim likom satira u Hrvatskoj kruni i Narodnom listu, u siječnju 1905. odstupio s položaja. Iako nije bila uzrokom preokretu političkih zbivanja, »namjesnička afera« bila je afirmacijom i snažnim poticajem 1903. zaživjeloj politici »novoga kursa« u Dalmaciji s dalekosežnim posljedicama. Imenovan 1905. namjesnikom Gornje Austrije, 1916–17. bio ministar u vladi, a potom ponovno gornjoaustrijski namjesnik. Nakon raspada Monarhije 1918, kratko je zastupnik Kršćansko-socijalne stranke u pokrajinskoj Zemaljskoj skupštini, ali se ubrzo potpuno povlači iz javnog života. U suvremenom novinstvu navodi se i kao Handel-Masetti.
LIT.: Glasovi o novom namjesniku. Narodni list, 41(1902) 21, str. 1. — M. Drinković: Gospodinu bar. Erazmu Handelu c. k. austrij. namjestniku za Dalmaciju (Otvoreno pismo k saniranju Dalmacije od malarije). Hrvatska kruna, 11(1903) 13, str. 1. — V. Kisić: Na obranu poštenja. Namjestnička afera u Dalmaciji. Zadar 1904. — V. Medini (Šermeta): Što je rek’o? Narodni list, 43(1904) 85, str. 2. — T. S. Vakanski (Svetobrdić): 6. listopada 1904. u dalmatinskoj sabornici. Zadar, na Handelovo 1904. Hrvatska kruna, 12(1904) 82, str. 3. — Službena istraga izvedena na prijedlog g. namjesnika dalmatinskog bar. Handela vrhu optužbe što se je proti njemu digla u br. 70 Narodnog lista 31. augusta 1904. Zadar 1904. — Österreichisches biographisches Lexikon 1815–1950, 2. Graz—Köln 1959. — V. Maštrović: Odnos činovnika prema jezičnom pitanju u Dalmaciji u preporodno vrijeme. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 8(1961) str. 61. — I. Perić: Slom namjesnika Handela u svjetlu politike novoga kursa u Dalmaciji. Godišnjak Društva istoričara BiH (Sarajevo), 17(1966–67) str. 367–395. — R. Lovrenčić: Geneza politike »novog kursa«. Zagreb 1972. — I. Perić: Trumbićeva pisma Peru Čingriji. Arhivski vjesnik, 17–18(1974–75) str. 263, 268–269. — Isti: Dalmatinski sabor 1861–1912 (1918) god. Zadar 1978, 149, 151–153. — Isti: Ante Trumbić na dalmatinskom političkom poprištu. Split 1984. — T. Ganza-Aras: Politika »novog kursa« dalmatinskih pravaša oko Supila i Trumbića. Split 1992.
Lovorka Čoralić (2002)
