HANDŽIĆ, Mehmed

HANDŽIĆ, Mehmed, teolog i orijentalist (Sarajevo, 16. XII. 1906 — Sarajevo, 29. VII. 1944). Mekteb, ruždiju i šerijatsku gimnaziju završio u Sarajevu 1926, fakultet islamskih znanosti na Sveučilištu El-Azher u Kairu 1930. God. 1931. vratio se u Sarajevo i 1932. bio postavljen za profesora i prefekta Gazi Husrev-begove medrese, kojoj je upraviteljem postao u poč. 1937. Potkraj 1939. postao je ugovorni (honorarni) profesor, a u svibnju 1944. imenovan redovitim profesorom u Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi. Bio je član Upravnog odbora Muslimanskoga dobrotvornog društva »Merhamet«, Glavnog odbora El-Hidaje (udruga ilmije u BiH) od 1936. i njegov predsjednik od 1939. te povremeno urednik glasila El-Hidaje od 1936. do smrti. Inicirao je potpisivanja Sarajevske rezolucije 1941. zbog stanja u NDH. Objavio je više od 300 duljih i kraćih rasprava i članaka, i to ne samo teoloških nego i iz povijesti islama, kulturnog nasljeđa muslimana BiH i članaka o aktualnim društvenim i političkim pitanjima. Prevodio je s arapskoga i turskog jezika, a objavio više rasprava na arapskom. Surađivao je u Spomenici dvadesetgodišnjice opstanka i djelovanja Muslimanskog dobrotvornog društva »Merhamet« u Sarajevu (Sarajevo 1933), Narodnoj uzdanici. Književnom zborniku za 1943 (1942), kalendarima Narodna uzdanica (1933–37, 1939, 1941–42), Takvim (1935) i Gajret (1937–40) te časopisima i listovima Novi behar (1928, 1934–40), Hikjmet (1931–35), Glasnik vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice (1933–36, 1940, 1943), Glasnik Saveza trezvene mladeži (Beograd 1934), El-Hidaje (1936–44), Muslimanska svijest (1936, 1939), Gajret (1938–39), Obzor (1938) Grafička revija (1939), Hrvatski dnevnik (1939–40), Jugoslavenski list (1939–40), Hrvat. Muslimanski godišnjak (1942), Islamski obiteljski život (1942).