HANĔL, Jaromir

HANĔL, Jaromir, pravni povjesničar (Třebíč, Moravska, 9. IV. 1847 — Znojmo, 20. X. 1910). Završivši pravni studij, habilitirao se 1874. za docenta češke pravne povijesti na praškom Sveučilištu. S polazišta Savignyjeve historijsko-pravne škole, u početničkim se radovima posebice bavio pitanjem samosvojnosti slavenskog prava i germanskim utjecajima. Pri tome se oslanjao na Kraljodvorski i Zelenogorski rukopis. Kada su oni odbačeni kao krivotvorine i njegovi su zaključci izgubili na vrijednosti. Po osnutku Sveučilišta u Zagrebu, 1874. imenovan je za redovitog profesora opće pravne povijesti na Pravnom fakultetu, na kojem je do 1881. predavao također enciklopediju i metodologiju pravnih i državoslovnih znanosti te feudalno pravo. God. 1877/78. obavljao je dužnost dekana Fakulteta. Posebnu je pozornost poklanjao hrvatskim pravnim spomenicima (Poljički statut, Vinodolski zakon) kojima je pridao istaknuto mjesto u povijesti slavenskih prava. Pogrešno su mu atribuirana anonimna skripta po predavanjima iz opće povijesti prava (pohranjena u NSK). — God. 1874. izabran je za redovitog člana JAZU, a iduće je prihvaćen njegov program za izdavanje Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium (Rad JAZU, 1875). Za seriju Statuta et leges sam je pripremio kritička izdanja Korčulanskog i Splitskog statuta solidne razine. Tijekom djelovanja u Zagrebu objavio je više članaka i prikaza u Radu JAZU (1875–76, 1878, 1880) i u Mjesečniku Pravničkoga društva (1875–80) kojemu je bio i jedan od urednika (1877–80). Oštra kritika Bogišićeva Zbornika sadašnjih pravnih običaja u Južnih Slovena prerasla je u polemiku (Mjesečnik Pravničkoga društva, 1875–79; Rad JAZU, 1875–76; Pravo, 1877–79). Imenovanjem za profesora austrijske pravne povijesti na praškom Sveučilištu napustio je Zagreb 1881. Na novonastalom češkom Sveučilištu predavao je od 1882. njemačko pravo, austrijsku državnu i pravnu povijest, a 1896. nosio je i rektorsku čast. U tom je razdoblju svoj znanstveni interes usmjerio na germansku pravnu povijest te probleme teorije i metodologije prava. — Premda je kratko djelovao u hrvatskoj okolini, zadužio ju je ne samo pedagoškim radom, već posebice naporima oko izdavanja i znanstvene obradbe njezine pravne baštine.