HANKIN, Elza (Elsa), rođ. Kris, pijanistica i pedagoginja (Beč, 1889 — ?, 1941). Glasovir učila u Beču u pijanista T. Leschetitzkog, potom u E. Sauera na Konzervatoriju, gdje je diplomirala. U Osijeku je nastupila 1917. na koncertu, na kojem je pjevao njezin suprug, operni pjevač Maks Hankin (umro 1941), »prvi tenor« osječkoga kazališta. Po svoj prilici se već tada ili iduće godine nastanila u Osijeku. God. 1920. sudjeluje, sa suprugom, u osnivanju osječkog Društva za promicanje nauke i umjetnosti, kojemu je bio cilj borba protiv diletantizma. Društvo je 1921. utemeljilo Muzičku školu, koja prerasta 1926. u Gradski konzervatorij. U toj je ustanovi bila od 1921. prva profesorica glasovira, a od 1935. vodila je vlastitu klavirsku školu. Usporedo je priređivala solističke koncerte, nastupala uz orkestar i u komornim sastavima, u duu s violončelistom J. Tkalčićem te pratila pjevače. Isticala se vrhunskom tehnikom, muzikalnošću, smislom za zvukovno i agogičko nijansiranje te izražajnim interpretacijama, poglavito djela L. van Beethovena, F. Chopina, F. Mendelssohna, F. Liszta, E. Griega, A. Skrjabina. Uspješno je tumačila i skladbe Dore Pejačević. Kao pedagoginja odgojila je mnoge pijaniste među kojima su Erži Ferber, V. Kiš, Anica Mirski, D. Lukić. Život je završila tragično; sa suprugom Maksom otrovala se na putu u ustaški logor.
LIT.: D. Melkus (-s.): Koncerat Elze Hankin. Hrvatska obrana, 16(1917) 104, str. 5. — (O koncertu Else i Maxa Hankina u Osijeku). Die Drau, 50(1917) 29, str. 4. — S. Frauenheim (Sn. Fm.): Koncerat gdje Elze Hankin. Hrvatska obrana, 20(1921) 106, str. 3. — Nordost: Klavierabend. Die Drau, 55(1922) 22, str. 3–4. — M. Unger: Koncertno veče Bukšeg–Hankin na našem kazalištu. Hrvatski list, 3(1922) 254, str. 2. — Isti: Glasovirsko veče gđe Else Hankin. Ibid., 4(1923) 14, str. 5.
Ivona Ajanović-Malinar (2002)
