HANŽEK, Lavoslav

HANŽEK, Lavoslav, pravnik i političar (Zagreb, 7. II. 1884 — Stara Gradiška, 20. VI. 1942). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1903. i studij filozofije i prava s doktoratom 1912. Potom kratko radio u Bjelovaru i 1914. otvorio odvjetničku pisarnicu u Križevcima, gdje je bio predsjednik kotarske organizacije Hrvatsko-srpske koalicije. Kao član Starčevićeve stranke prava 1. III. 1919. ušao u Privremeno narodno predstavništvo Kraljevine SHS (PNP) u kojem je ona činila jezgru hrvatski orijentirane skupine Narodnoga kluba. Sudjelovao u stvaranju kasnije zajedničke stranke Hrvatske zajednice (17. VII. 1919). U PNP je bio član Agrarnog odbora i komisije za istraživanje nemira u Hrvatskoj 12. X. 1920. U vladi Stojana Protića 1920. imenovan je ministrom agrarne reforme, ali je smijenjen prije preuzimanja dužnosti zbog govora u republikanskom duhu održanog u Ivanjskoj. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 28. XI. 1920. nositelj liste Hrvatske zajednice za Bjelovarsko-križevačku županiju, a 1921–24. gradonačelnik Križevaca. U to vrijeme otvorene su preparandija i gimnazija (ukinute 1929). Nakon Radićeva priznanja Vidovdanskog ustava 1925. bio u skupini nezadovoljnika koji su izišli iz Hrvatske zajednice i osnovali Hrvatsku federalističku seljačku stranku. Kao njezin član bio je 1927–28. zastupnik u skupštini Zagrebačke oblasti. U političkom životu Kraljevine SHS prvotno zastupa ideje federalističkoga državnog uređenja te oštro osuđuje Pribićevićev unitarizam i nasilne metode centralizacije (batinanje, nasilje kod žigosanja stoke, zloporabu zakona o premjestivosti općinskih činovnika u političke svrhe), ali ne dovodi u pitanje ujedinjenje u Jugoslaviju. U više je navrata istupao protiv »tobožnje ideje narodnog jedinstva« iza koje se krije srpska hegemonija. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. učinio je potpuni politički preokret postavši jedan od njezinih najistaknutijih zagovornika u Hrvatskoj, zastupajući ideju jugoslavenstva i unitarističke države. U poklonstvenoj deputaciji kralju Aleksandru u Beogradu (16–17. XII. 1929) kao podnačelnik Križevaca održao je pozdravni govor u kojem je veličao kraljevu ulogu u zaustavljanju »bratoubilačkog boja«. Potom se priključio Jugoslavenskoj radikalnoj seljačkoj demokraciji (poslije Jugoslavenska nacionalna stranka, JNS) i bio njezin predsjednik za križevački kotar. God. 1931–35. zastupnik u Narodnoj skupštini, član GO JNS. Bio je ministar tjelesnog odgoja u vladama Milana Srškića 1932–34. i Nikole Uzunovića 1934. Izdao je zakon kojim se šport reorganizira u duhu onodobnih totalitarnih sustava s primarnim ciljem jačanja stege i učenja podvrgavanju autoritetu. Ta ideja izazvala je pozornost na interparlamentarnoj konferenciji u Istanbulu 27. IX. 1934; njegove izjave i govori publicirani su u listovima Gasilec (Ljubljana 1933), Krajinske novosti (Negotin 1933), Olimpijski sport (1935). Zaslužan je za izgradnju Planinarskog doma na Kalniku 1934, a bio je jedan od inicijatora podizanja skijaške skakaonice na Planici. Zakonom o vatrogastvu od 15. VII. 1933. uzdignuo je vatrogasna društva s razine privatnih na ona od društvenog značaja, čime im je djelomice osigurao državna sredstva i uklopio ih u centraliziranu mrežu Vatrogasnog saveza sa središtem u Beogradu. U dijelu je JNS koji je i nakon odlaska s vlasti zagovarao nepomirljivi unitarizam i osuđivao sporazum oporbenih stranaka 1937. Prije skupštinskih izbora u prosincu 1938. bio je među pregovaračima JNS koji su sklopili sporazum s Milanom Stojadinovićem. Kao kandidat Jugoslovenske grupe na Stojadinovićevoj listi izabran je za narodnog zastupnika kotara Prelog, iako je Mačekova lista dobila 92% glasova. Uhićen 27. IV. 1941. i zatvoren u logoru Danica u Koprivnici. Poslije prebačen u Jadovno, Jastrebarsko, ponovno u Danicu i na kraju u Staru Gradišku, gdje je umro od dizenterije. — Njegovi govori i komentari aktualnih političkih događaja tiskani su u listovima Hrvat (1919, 1920, br. 71 i 185, 1922, 1924, br. 1157–1159), Nezavisnost (1920, br. 41–45), Hrvatski narod (1922–23) i Jugoslovenske ilustrovane novine (Beograd 1937, br. 55–56, 1938–39).