HANŽEKOVIĆ, Mato

HANŽEKOVIĆ, Mato, pisac, književni kritičar i publicist (Požega, 31. VIII. 1884 — Zagreb, 12. VIII. 1955). Klasičnu gimnaziju završio 1903. u Zagrebu gdje je isprva studirao slavistiku te 1913. doktorirao pravo temeljem rigoroza. Radio kao sudac u Bihaću i Žepču 1911–12, odvjetnički perovođa u Bijeljini 1912–20, samostalni odvjetnik u Bosanskoj Dubici 1920–27. Po povratku u Zagreb 1927. posvetio se književnom i publicističkom radu. Od 1945. lektor i korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske i izdavačkom poduzeću »Zora«. Bio je pokretač i urednik mjesečnika Hrvatski đak 1907–11. i Književnik 1928–39, tjednika Hrvatska istina 1936–37, urednik Hrvatskog dnevnika 1936. te urednik kulturne rubrike dnevnog lista Gospodarstvo 1943–45. Novele, feljtone, eseje, kritike i prikaze djela hrvatskih pisaca (Marija Jurić Zagorka, K. Š. Gjalski, M. Krleža, M. C. Nehajev, M. A. Reljković, A. Šenoa, D. Šimunović, Lj. Wiesner) te polemike objavljivao i u periodicima: Pokret (1908–09), Hrvat (1925–28), Savremenik (1927), Hrvatski list (1928), Zora (1931), Danica (1932–34), Književni život (1932), Obzor (1932), Hrvatska Danica (1937–38). U novelama skupljenim u zbirkama Sa zlatnih polja (1910) i Novele (1932) tematizira folklorno-socijalne prizore iz seoskog života Slavonije i Bosne nadovezujući se na pripovjedačke postupke slavonskih naturalista; glavne su im značajke anegdotalnost, suprotstavljanje idiličnih i realističnih elemenata i sklonost bizarnim detaljima. Ambicioznije je zamišljen Gospodin čovjek (1932), utopistički roman s moralističkom tezom. Premda problematikom apokaliptičnog vizionarstva odudara od glavnih tematskih tokova hrvatskog romana 1930-ih, djelo je pojednostavljena i konvencionalna projekcija autorovih ideja, a strukturom i pripovjednom tehnikom pripada tradiciji feljtonističkog romana. Publicistički izvori i deskriptivni realizam karakteriziraju i socijalno-moralistički roman Bijeli grijesi (1938), shematski napisano djelo sentimentalne i urbane tematike. U zbirci putopisnih meditacija i opservacija Pisma iz Lumbarde (1923) kroz esejiziranje materije, prepletanje vizualnoga i meditativnoga te povezivanje disparatnih elemenata »postiže ugođaj moderne proze« (B. Donat) odražavajući utjecaj impresionizma i A. G. Matoša. Također se bavio političkom publicistikom (Otac domovine dr. Ante Starčević, 1936) i proučavanjem crnogorske epike (studija Junak pera, 1939). S M. Pavićevićem napisao je povijesni roman crnogorske tematike Na prelomu (1939). Politički aktualan roman seoske tematike Hrastovi pravde, kritičan prema politici HSS, napisan 1936. objavljen je 1991. Potpisivao se pseudonimom M. Gabrijel i kraticama Dr. M. H., M. H., -mg, M. G., mg.