HARTIG, Antun, ranarnik (?, druga pol. XVIII. st. — ?, prva pol. XIX. st.). Djelovao je najprije kao vojni kirurg (ranarnik) u Karlovcu, potom se 1794. spominje kao gradski kirurg u Varaždinu, a 1797. kao kirurg Križevačke županije za područje Moslavine. Naposljetku je bio upravitelj lječilišta u Stubičkim Toplicama. U knjizi ljekarnika Franje Baumbacha o Stubičkim Toplicama 1820. napisao je opsežno poglavlje o ljekovitosti stubičke mineralne vode s uputama za uporabu i opisom nekoliko uspješno izliječenih slučajeva. God. 1791. car Leopold II. podijelio mu je plemstvo; zanimljiv je njegov grb s kirurškim elementima: pilom i otpiljenom nogom.
DJELA: Von den Heilkräften und dem Gebrauche des Sztubitzer Mineralwassers, nebst angehängten Krankheitsgeschichten. U: F. Baumbach, Physisch-chemische Untersuchung der Mineralquellen von Sztubitza in Croatien. Agram 1820, 61–109.
LIT.: J. Barlè: Zdravstvo starog Zagreba. Liječnički vjesnik, 23(1901) 10, str. 389. — L. Thaller: Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do 1850. Karlovac 1927, 72. — L. Trauner: Iz prošlosti Stubičkih Toplica. Liječnički vjesnik, 71(1949) 3, str. 109. — B. Zmajić: Medicinski simboli u grbovima naših liječnika, ljekarnika i ranarnika. U: Iz hrvatske medicinske prošlosti. Spomen knjiga Zbora liječnika Hrvatske. Zagreb 1954, 118, 120.
Vladimir Dugački (2002)
