HASAN KADIJA, pisac (?, prva pol. XVIII. st. — ?, nakon 1775/76). Njegov život i djelovanje nisu dovoljno poznati. Pridjevak »kadija« upućuje da je bio sudac. Većina autora drži da je živio u XVIII. st., a K. Georgijević izrijekom kaže da je tada živio i radio u Sarajevu. M. Hadžijahić pak, na temelju podataka iz travničkog sidžila iz 1846/47, misli da je bio rodom iz Travnika i da je tada boravio u Carigradu, gdje je napisao pjesmu o nekoj lakoj ženi i rukopis poslao bratu. Ostali istraživači slažu se u tome da je 1775/76. bratu uputio pjesničku poslanicu u 143 stiha na narodnom jeziku, poznatu kao Pismo bratu u Kozarac. Bratu, koji je bio upućen u Kozarac da riješi neki prijepor i koji mu se tužio na tamošnje nemirne prilike, Hasan je savjetovao da gleda svoja posla i da se ne miješa u tuđe stvari. Pjesmu je u pol. XIX. st. pronašao Otto Blau između dva dokumenta iz 1775. u kopijalnoj knjizi nekog vladina činovnika, koja je sadržavala isprave i druge zapiske iz 1770–79. Stoga je V. Ćorović upozorio da je vjerojatno nastala prije 1775/76. Pjesmu je A. Nametak ocijenio kao »jedinu pravu epistolu u bosanskoj alhamijado književnosti«, koja odražava karakteristične prilike u Bosni.
LIT.: S. Kemura i V. Ćorović: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII. und XIX. Jahrhundert. Sarajevo 1912, str. IX, XVI, 29–31. — M. Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. Sarajevo 1933, 100. — M. Hadžijahić: Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine. Sarajevo 1938, 10–11. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 302. — A. Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti. Sarajevo 1981, 13, 167–171. — A. Ljubović i S. Grozdanić: Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Sarajevo 1995.
Pejo Ćošković (2002)
