HAUPTFELD, Davorin, dirigent (Zagreb, 7. VIII. 1931). Nakon završene klasične gimnazije i srednje glazbene škole (glasovir) u Zagrebu 1949, studirao dirigiranje u S. Zlatića na Muzičkoj akademiji i diplomirao 1954. Još za studija započeo dirigentsku karijeru ravnajući zagrebačkim pjevačkim zborovima pa je 1953. s mješovitim zborom »Bratstvo-Jedinstvo« osvojio dvije nagrade na Međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Arezzu. God. 1954–55. dirigent je Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«, 1956–61. glazbeni ravnatelj Narodnoga kazališta »August Cesarec« u Varaždinu gdje je pridonio stvaranju repertoara dirigirajući praizvedbama opereta i simfonijskim koncertima. Od 1961. je dirigent i ujedno 1981–85. direktor Opere i baleta Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci. God. 1992. je umirovljen, no povremeno i dalje nastupa kao koncertni dirigent. S ansamblom riječke Opere redovito je nastupao na ljetnoj Opernoj sezoni Opatija–Pula–Rijeka. Također je dirigirao koncertima Riječke filharmonije, odn. kazališnoga Simfonijskog orkestra. God. 1963. potaknuo je redovite Oratorijske koncerte na kojima je ostvario više prvih riječkih izvedaba znamenitih vokalno-instrumentalnih skladba, posebice Mozartova i Verdijeva Requiema, Beethovenove IX. simfonije i Mise u C-duru, Te Deuma A. Brucknera, kantate Grudo Motovunska S. Zlatića, Apokalipse O. Perana. God. 1982. pokrenuo je riječke Novogodišnje koncerte. Usporedo je 1971–87. bio zborovođa glazbenog društva »Zvijezda Danica« u Kraljevici koje se pod njegovim vodstvom uzdiglo među najbolje zborne sastave u Hrvatskoj. Uz to je 1970–71. bio docent na odjelu za dirigiranje Muzičke akademije u Zagrebu te 1980–81. predavao zborno dirigiranje na Pedagoškoj akademiji u Puli. Kao operni i koncertni dirigent gostovao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Ljubljani, Austriji (bečka Komorna opera), Italiji (milanski Simfonijski orkestar, Angelicum), Njemačkoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj. U riječkom je kazalištu ostvario opsežan repertoar opera, opereta i baleta; ravnao je mnogim prvim izvedbama ili riječkim praizvedbama, među kojima su zapažene opere Figarov pir (W. A. Mozart), Moć sudbine (G. Verdi), Četiri grubijana, Il Campiello i Suzanina tajna (E. Wolf-Ferrari), Vjenčanje u samostanu (S. Prokofjev), Stanac (J. Gotovac), Allamistakeo (G. Viozzi) i baleti Giselle (A. Adam), Bahčisarajska fontana (B. Asafjev), Abraxas (W. Egk), Đavo u selu (F. Lhotka), Leda (M. Cipra). Praizveo je i dvadesetak opereta i mjuzikla od klasičnih (J. Strauss ml., F. Léhar, J. Offenbach) do suvremenih pa i domaćih (Gotovac, Đerdan, A. Kabiljo, Jalta, Jalta). Cijenjen kao dirigent preciznih pokreta, stilske kulture, umjetničkog senzibiliteta sa smislom za vođenje složenih vokalno-instrumentalnih ansambala i upornom težnjom za pouzdanim odčitavanjem partitura. S orkestrom HRT i Zagrebačkom filharmonijom snimio mnogo skladba za radio i TV emisije. Na Radio postaji Rijeka autor je i voditelj od 1990. ciklusa emisija Neka se zavjesa digne. Dobitnik je Nagrade »Milka Trnina« 1965, Nagrade kazališne zajednice Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« 1986. i Nagrade za životno djelo grada Rijeke 1993.
LIT.: P. Deya: »La Traviata«. Baleares (Palma de Mallorca), 1972, 17. XI. — D. Lisac: Tko ne bi želio velikih predstava! Vjesnik, 43(1982) 24. VIII, str. 6. — T. Petrović: Premijerno nadahnuće. Novi list, 38(1984) 16. X, str. 7. — Lj. Žic: Solidno muzičko ostvarenje. Ibid., 39(1985) 12. XI, str. 7. — M. Stipaničić: Pljesak za maestra. Vjesnik, 46(1986) 24. V, str. 9. — R. Palmić: Lijepa tradicija. Novi list, 44(1990) 3. I, str. 9. — Isti: Koncert. Izvan šablone. Ibid., 3. i 4. VII, str. 10. — Lj. Žic: Muzička svetkovina. Ibid., 45(1991) 27. XII, str. 14. — R. Palmić: Maestro elegantna stila i geste. Ibid., 54(2000) 5. XII, str. 10.
Ivona Ajanović-Malinar (2002)
