HAUPTFELD, Dragutin, tiskar i novinski nakladnik (Varaždin, 31. XII. 1855 — Karlovac, 17. III. 1921). Nakon što je u rođaka J. Platzera izučio 1874. grafički zanat, zapošljava se kao slagar u tiskari Narodnih novina u Zagrebu; prijateljuje s J. Šenoom i preuzima slaganje nedovršene Kletve njegova brata Augusta. Potom je poslovođa u Albrechtovoj tiskari, a 1887. otvara u Karlovcu (u Tijesnoj ul., kbr. 10) vlastitu tiskaru, koju je 1891. preselio na Strossmayerov trg, kbr. 2, a 1895. u kuću bivše Djevojačke škole u Školskoj ul. (danas Prešernova ul., kbr. 17). Tiskara je na tom mjestu djelovala do nacionalizacije u siječnju 1948. Tehnološki je bila opremljena jednim od najboljih tiskarskih strojeva talijanske tvrtke »Marinone« i Siemensovim trofaznim elektromotorom s kliznim kolutovima te ručnim slaganjem (iz »škvadre«) 128 vrsti slova (latiničnih, ćiriličnih, gotičkih i glagoljičnih), uz širok izbor klišeja (linija, šara, ornamenata i ukrasa) za likovnu opremu knjiga i novina. H. je unutar tiskare osnovao 1891. i Tvornicu kaučukovih žigova, prvu takve vrste u Hrvatskoj, koja je isprva izrađivala žigove zagrijavanjem petrolejskim cilindrima, a poslije električnim zagrijavanjem. Osim tiskanica, plakata i prigodnih tiskovina, tiskale su se i knjige, npr. Francuska revolucija, 1–2 (1901) i Ustavotvorna i zakonodavna skupština (1903) F. Valle te knjige karlovačkih autora V. Čopa, S. Širole, D. Lopašića i dr. Tiskara se specijalizirala za tiskanje novina. Od Prettnerove tiskare H. je preuzeo 1889. tiskanje Lopašićeva tjednika Svjetlo (tiskao ga do 1899, zatim 1903. i 1904), potom Glasonošu (1905–10), prva dva godišta tjednika Karlovac Oskara Mohra (1919–20). Istodobno H. izdaje i vlastite listove: 1888. Zoru (jedno godište) i Karlovački glasnik (1899–1903), demokršćansko glasilo koje se bavilo komunalnim i socijalnim pitanjima. — Njegovih su pet sinova i pet kćeri sudjelovali u društvenom životu Karlovca; unutar pjevačkoga društva »Zora« (postojao je pjevački kvartet »Hauptfeld«), a kći je Draga ostvarila međunarodnu pjevačku karijeru. Sin Ivan bio je karlovački gradonačelnik 1944–45, a sin je Josip nakon očeve smrti nastavio voditi tiskaru do nacionalizacije, kada je zajedno sa strojevima i radnicima preseljena u Tiskarski zavod »Ognjen Prica« u Karlovcu.
LIT.: X: Koncerat »Zore«. Narodne novine, 62(1896) 68, str. 4. — Knjigo-tiskara i tvornica kaučuk štampilja Dragutina Hauptfelda. Karlovac 1897. — -m: Jubilej zaslužnog štamparskog poduzeća. Novosti, 21(1927) 79, str. 9. — M. Vrbetić: Karlovačke tiskare. Karlovac 1579–1979 (zbornik). Karlovac 1979, 280–281. — Ista: Novinstvo u Karlovcu. Ibid., 303–329. — B. Kovačević: Kuća u Prešernovoj broj 17. Svjetlo, 1995, 3/4, str. 39–42. — Katalog izložbe Stoljeće karlovačkih novina iz Zavičajne zbirke Gradske knjižnice »I. G. Kovačić«. Karlovac 1999.
Ivan Ott (2002)
