HAUPTMANN, Ferdinand

HAUPTMANN, Ferdinand (Ferdo), arhivist i povjesničar (Fürstenfeld, 11. V. 1919 — Graz, 27. X. 1987). Sin povjesničara Ljudmila. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1937. i 1941. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu. Od 1942. do prve pol. 1945. specijalizira arhivistiku u Štajerskom državnom arhivu u Grazu te u Državnom dvorskom i kućnom arhivu u Beču. Tezom Austro-Ugarska i Srbija poslije Berlinskog kongresa 1878.–1881. postiže 1944. doktorat na Sveučilištu u Grazu. U lipnju 1945. vraća se u Zagreb, gdje postaje asistent pripravnik Konzervatorskog zavoda te do početka kolovoza 1946. djeluje u cijeloj Istri od Trsta do Pule i Rijeke na prikupljanju razvučenog arhivskog gradiva, koje kasnije postaje temelj za obnavljanje djelovanja arhiva u Rijeci (DA u Rijeci) u organizaciji kojega djelatno sudjeluje. Rezultat toga rada je, osim suautorstva u postavljanju Izložbe o slavenskoj pripadnosti Istre u jesen 1945. u Pazinu, kraći pregled povijesti Rijeke, Rijeka od rimske Tarsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe (1951; i skraćena verzija, do razdoblja Bachova apsolutizma, u zborniku Rijeka. Zagreb 1953). God. 1945–53. radi u Državnom arhivu Hrvatske (danas HDA) u Zagrebu. Član je komisije za razgraničavanje s Italijom 1946, a poslije član i v. d. šefa delegacije za povrat kulturno-povijesnih predmeta iz Mađarske. Kako mu je Filozofski fakultet u Beogradu odbio nostrificirati doktorat, a nije uspio postati ni docentom u Zagrebu, 1953. odlazi na sarajevski Filozofski fakultet kao docent za opću povijest novog vijeka, odakle 1970. prelazi na Sveučilište u Grazu kao redoviti profesor povijesti jugoistočne Europe, ubrzo postaje i predstojnik Odjela za povijest jugoistočne Europe Povijesnog instituta Sveučilišta, gdje je utemeljio seriju Zur Kunde Südosteuropas. O rezultatima rada restitucijske komisije za arhivsko gradivo dospjelo u Mađarsku uglavnom 1885. izvijestio je u Glasniku Arhiva i Društva arhivista BiH (1961). Među radovima koji su vezani uz Hauptmannovu arhivsku djelatnost ističu se Austrijski konzulat u Travniku (Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika BiH, 1962), studija sa zbirkom izvora Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju (Sarajevo 1967). S A. Praschom publicirao je Dr Ludwig Thallóczy-Tagebücher, 1 (Graz 1981). Kritički je objelodanjivao i gradivo za povijest prekretne hrvatske godine 1848: Korespondencija grofa Alberta Nugenta iz god. 1848. (Arhivist, Beograd 1951); Das Programm des Banus Jellačić zum Umbau Österreiches im Jahre 1848. (Bericht über den vierten österreichischen Historikertag in Klagenfurt, 1957); Jelačić’s Kriegszug nach Ungarn 1848 (1975) i Gedanken über Staat und Revolution. Das Tagebuch des Grafen Ferdinand Egger aus dem Jahre 1848 (Graz 1976). Na podlozi temeljita uvida u arhivsko gradivo – koje dijelom, u pravilu, s vrlo instruktivnim uvodima sam i objelodanjuje – sustavno pokazuje zanimanje za široko shvaćenu gospodarsku povijest BiH za austrijske vladavine 1878–1918, politiku Austro-Ugarske prema Srbiji u periodu 1878–81. i napose za široki kontekst 1848. u Hrvatskoj. Rezultate svojih istraživanja također objelodanjuje u periodicima Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs (Beč 1952), Südost-Forschungen (München 1956), Godišnjak Društva istoričara BiH (1958–60, 1962, 1967, 1969), Glasnik Arhiva i Društva arhivista BiH (1961–63, 1967–69, 1972–73), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1963, 1968, 1971), Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu (1978). Bio je član Komisije za povijest Štajerske i član Austrijske akademije. Njegovom je zaslugom Štajerska od 1980. jedan od sudionika i organizatora kulturno-povijesnih simpozija Mogersdorf.