HAUSER, Alois

HAUSER, Alois, arhitekt, konzervator i arheolog (Beč, 16. XI. 1841 — Baden kraj Beča, 6. X. 1896). Studirao u Beču i na Akademiji u Berlinu te završio Politehniku u Beču, gdje je bio profesor škole za primijenjenu umjetnost te 1873. imenovan članom Središnjeg povjerenstva za istraživanje i čuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika. Od 1878. konzervator je grada Beča i Donje Austrije, a poslije imenovan počasnim arhitektom katedrale u Splitu. Sudjelovao 1873–75. u arheološkim istraživanjima na Samotraki u Egejskome moru. Vodio je arheološka iskapanja u Petronellu i Deutsch-Wagramu (amfiteatar rimskog naselja i vojni logor Carnuntum). U Dalmaciju dolazi prvi put 1873. s arheologom A. Conzeom i arhitektom G. Niemannom da izradi plan za restauraciju i zaštitu rimskih spomenika i za iskapanja u Solinu. H. je tijekom dvadesetak godina povremeno boravio u Dalmaciji, sudjelujući u istraživanju i obnovi njezine kulturne baštine. Pod njegovim vodstvom restaurirana je katedrala sv. Dujma (Dioklecijanov mauzolej) 1880–85. i romanički zvonik u Splitu 1890–1908; izradio je nacrte za novu neoromaničku katedralu u Splitu, s F. Bulićem surađivao na iskapanju ranokršćanskih grobišnih kompleksa na Manastirinama i Marusincu u Solinu, istraživao predromaničku crkvu sv. Donata u Zadru, radio na restauraciji zadarske katedrale i njezina zvonika, škrinje sv. Šimuna, proučavao predromaničke crkve sv. Nediljice i sv. Lovre u Zadru, zauzimao se za obnovu crkvica sv. Nikole i sv. Križa u Ninu. Obnovio je srednjovjekovnu ložu u Trogiru 1892, zvonik crkve sv. Marka i renesansnu ložu u Hvaru 1896. te izradio nacrt za novi zvonik šibenske katedrale sv. Jakova. U Dubrovniku je radio na Dominikanskom samostanu, palači Sponza (Divona) i Kneževu dvoru. Bavio se spomenicima Risna, Perasta i Sutorine u Boki kotorskoj te izradio nacrte za restauraciju katedrale sv. Tripuna u Kotoru. U Beču je držao predavanja o spomenicima u Dalmaciji te iskapanjima u Solinu. Objavljivao u publikacijama Mittheilungen der K. K. Central-Commission (Beč), Bullettino di archeologia e storia dalmata i Österreichisch-ungarische Revue (Beč 1886). Teorijskim i praktičnim djelovanjem mnogo je pridonio istraživanju, prezentaciji i očuvanju hrvatske kulturne baštine. Glavno mu je djelo Styl – Lehre der architektonischen und kunstgewerblichen Formen, 1–3 (Beč 1891–1913).