HÄUSLER, Karlo

traži dalje ...

HÄUSLER, Karlo (Hajzler, Hausler, Hojzler; Dragutin), pjesnik, feljtonist i kritičar (Križevci, 3. XI. 1887 — Zagreb, 16. VIII. 1942). Maturirao je u Karlovcu 1906, kada je upisao povijest i zemljopis na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1911. u Beču. Studij prava započinje 1912. u Zagrebu, 1914–15. studira u Grazu, a diplomu stječe 1916. u Zagrebu. Odvjetnički je perovođa u Đurđevcu i Požegi 1918–24. potom odvjetnik u Križevcima. Kao pripadnik H(R)SS 1920. izabran u Srijemskome okrugu za zastupnika u Narodnoj skupštini. Odreknuvši se republikanstva 1922. priklanja se Demokratskoj stranci. Stihove, feljtone i književne kritike objavljivao u listovima i časopisima: Pobratim (1905–06), Hrvatski đak (1907–08), Behar (1909–10), Hrvatska smotra (1909–10), Mlada Hrvatska (1909–14), Hrvatska sloboda (1910–11), Savremenik (1910, 1915, 1919, 1921, 1927–28), Prosvjeta (Zagreb 1913), Hrvatska rieč (Šibenik 1914), Pravaš (1914), Dom i sviet (1916, 1922), Grič (1917–20), Hrvatska njiva (1917–18), Obzor (1917), Kritika (1920–22), Novi list (Beograd 1922–23), Novosti (1922), Pokret (1922), Straža (1922, 1924), Zagreber Tagblatt (1924), Križevački tjednik (1928), Književne novine (1930–31), Hrvatska straža (1935–36), 7 dana (1938–41), Svijet 7 dana (1938–39), Nedjeljne vijesti (1942), Spremnost (1942). Pokretač je i urednik časopisa Sutla (1908). U povodu stote obljetnice rođenja P. Preradovića objavio je s Juricom Đurinom brošuru Petar Preradović MDCCCXVIII–MCMXVIII (Đurđevac 1918). Pisao je melodioznu liriku nadahnutu ljubavlju i krajolikom po uzoru na A. G. Matoša, V. Vidrića i H. Heinea. U obradbi ljubavnih tema neoromantičarsku je sentimentalnu matricu postupno zamijenio ironično-grotesknom, ponekad sarkastičnom vizijom. Izraz njegovih kraćih pjesama je duhovit i protkan verbalnim igrama, dok su dulje pjesme ukočene i svečane. Bajkovita novela Žena–angjeo izišla je u nizu 1000 najljepših novela, 15 (Zagreb 1930). Objavio je i dramu u pet činova Kao živa te memoarske zapise Uspomene na A. G. Matoša. Poezijom je zastupljen u antologijama i zbornicima Hrvatska mlada lirika (Zagreb 1914), Hrvatska moderna lirika (Zagreb 1933) i dr. Potpisivao se pseudonimom Discipulus.

DJELA: Pjesme. Zagreb 1922. — Kao živa. Križevci 1929. — Uspomene na A. G. Matoša. Zagreb 1941.
 
LIT.: P. M.: Mlada lirika. Narodne novine, 80(1914) 154, str. 1–2. — BRK.: Savremeničari. Hrvatska, 5(1915) 1241, str. 1–2. — (U. Donadini): Afere liričara nimalo lirske naravi. Kokot, 1(1916) 2, str. 26–27. — M. Radošević: Potomstvo gričke vještice. Ibid., 2(1917) 11/12, str. 161–168. — Iz mlade lirike. Grič, 1(1917) 1, str. 14–17; 2, str. 54–56; 2(1918) 3, str. 100–107. — (K. Kovačić): K. Häusler, Gnjavator. Koprive, 17(1920) 34, str. 7. — Isti: K. Häusler, Ludo zvono. Ibid., 37, str. 2. — Isti: K. Häusler, Tužna historija. Ibid., 18(1921) 16, str. 125. — O pokretu među radićevcima za polazak u Beograd (intervju). Novosti, 15(1921) 324, str. 1. — F. Ilešič (I. F.): Poet in politik. Jutro (Ljubljana), 3(1922) 229, str. 2. — J. Jeremić: Cepanje Radićeve stranke i politike. Život (Sremski Karlovci), 1(1922) 6, str. 2–3. — (Osvrti na Pjesme): V. Jurković, Kritika, 3(1922) 6, str. 283–285. — M. Ogrizović (O), Dom i svijet, 35(1922) 16, str. 318. — N. Polić (Nip), Pokret, 2(1922) 116, str. 3. — f-s., Žar, 1(1923) 2/3, str. 20–21. — Š. Križevčanin: Jedan politički Juda hrvatskog naroda. Hrvatski borac, 1(1922) 2, str. 3. — J. M. Prodanović: Jedan pokajnik. Republika (Beograd), 6(1922) 84, str. 1. — Prvi radićevac u Beogradu. Balkan (Beograd), 9(1922) 287, str. 1. — Radićevi poslanici u narodnoj skupštini. Novosti, 16(1922) 284, str. 1. — I. Franić (Veritas): »Morbus Basedovi«. Novi hrvatski borac, 1(1923) 2, str. 2. — Đ. Vilović (Gj. V-ć.): K. Häusler, Kao živa. Obzor, 70(1929) 331, str. 3. — (Prikazi knjige Uspomene na A. G. Matoša): (D. Panjkota), Plava revija, 1(1941–42) 9/10, str. 458–460. — V. Kovačić (vk), Nova Hrvatska, 2(1942) 165, str. 10. — Hrvatski narod, 4(1942) 482, str. 2. — N. F., Ibid., 486, str. 2. — (Nekrolozi): Z. Kirinić, Ustaška mladež, 2(1942) 36, str. 17. — V. Kovačić (vk), Nova Hrvatska, 2(1942) 193, str. 8. — m., Hrvatski narod, 4(1942) 506, str. 2. — Z. Milković, Nedjeljne vijesti, 2(1942) 38, str. 5. — M. Vaupotić: Križevački »discipulus« A. G. Matoša. Križevački zbornik, 1970, 1, str. 113–150. — Stjepan Radić. Politički spisi. Zagreb 1971. — B. Krizman: Korespondencija Stjepana Radića, 2. Zagreb 1973. — M. Šicel: Književnost moderne. Povijest hrvatske književnosti, 5. Zagreb 1978, 296–297, 300. — I. Frangeš: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb—Ljubljana 1987. — S. Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 3. Zagreb 1989. — J. Melvinger: Rima u hrvatskoj moderni. Croatica, 22(1991) 35/36, str. 178. — A. Stamać: Opći problemi moderne. Ibid., str. 12–20.
 
Miroslav Šicel (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HÄUSLER, Karlo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/hausler-karlo>.